Danas se ovo stanje opisuje kao trenutačna nemogućnost osobe da pomiče udove, trup i glavu iako je posve svjesna.

Zamislite da se probudite, a ne možete se micati ni ustati, nešto vas guši, pritišće u prsima i vuče prema dnu, ne možete čak ni vrištati, iako biste to htjeli. Vidite sjene, čujete korake. To traje nekoliko sekundi do nekoliko minuta. A onda najednom prestane i opet se možete pomaknuti, govoriti, ustati, a da ste proživjeli zastrašujuće iskustvo svjedoči oznojeno tijelo i zadihanost. Je li to napadaj panike, moždani udar? Jesu li vas obuzeli demoni, vještice ili su došli vanzemaljci? Sanjate li ili ste budni? Iako je poprilično strašno, ovo stanje ne upućuje ni na kakav zdravstveni problem. Doživjeli ste paralizu sna.

Nepomičnost

Istraživači spavanja zaključuju da je paraliza sna ili paraliza spavanja jednostavno znak da se tijelo ne kreće glatko kroz faze sna.  Danas je poznato i da paraliza sna nema nikakve veze sa psihijatrijskim problemima, iako se to ranije mislilo. Naime, paraliza sna poznata je oduvijek, a tijekom stoljeća ovo se neugodno stanje povezivalo s demonima, vješticama i zlim silama. Gotovo svaka kultura u prošlosti imala je priče o sjenovitim zlim stvorenjima koja noću užasavaju bespomoćne ljude. Dugo se tražili znanstveno objašnjenje za ovu misterioznu paralizu sna i osjećaj straha koji ju prati, posebno u onih koji tijekom paralize sna osjete i snažan osjećaj prisutnosti, osjećaj da ih netko vuče iz kreveta, vibriranje, letenje ili padanje. Ovakve epizode ponekad mogu dovesti do osjećaja da ste izvan vašeg tijela. Oko 5 posto onih koji iskuse paralizu sna osjetilo je jedan ili više uznemiravajućih simptoma povezanih s paralizom sna, poput halucinacija (vide sjene, svjetlost, ljudske ili životinjske oblike u sobi ili čuju glasove ili korake). 

Paraliza sna može biti doista zastrašujuća, no nikad nije opasna i srećom, epizode obično traju od nekoliko sekundi do (rjeđe) nekoliko minuta. 

Danas se ovo stanje opisuje kao trenutačna nemogućnost osobe da pomiče udove, trup i glavu iako je posve svjesna. To se događa kada osoba prelazi između faza budnosti i sna. 

Paraliza sna obično se javlja u jednom od dva slučaja: ili dok tonete u san (hipnagogična ili predomitska paraliza sna) ili, rjeđe, dok se budite (hipnopomička ili postdormitska paraliza sna).

Što se zapravo događa tijekom paralize sna?

U fazi dok zaspite tijelo se polako opušta i obično postajemo manje svjesni tako da ne primjećujemo promjenu. Međutim, ako ostanete ili postanete svjesni dok zaspite, moguće je  primijetiti da se ne možete kretati ili govoriti.

Naime, tijekom spavanja tijelo izmjenjuje REM i non-REM (NREM) faze sna. Jedan ciklus REM i NREM spavanja traje oko 90 minuta. NREM san se javlja prvi i traje do 75 posto ukupnog vremena spavanja, a u toj fazi tijelo se opušta i obnavlja. Na kraju NREM-a, san se prebacuje na REM. Oči se brzo okreću (REM fazu karakterizira brzo kretanje očiju, engl. rapid eye movement), javljaju se snovi, ali ostatak tijela ostaje vrlo opušten. S obzirom na to da su mišići "isključeni" tijekom REM faze (da nas zaustave kako san ne bi i fizički proživjeli), ako postanete svjesni prije završetka REM-a, također ćete primijetiti da se ne možete kretati ili govoriti. 

Prelazak između faza sna uobičajeno teče glatko i u velikoj većini slučajeva nismo ih svjesni. Iako je uzrok sindroma paralize sna još uvijek nepoznat, stručnjaci pretpostavljaju da do njega dolazi kad se retikularna formacija moždanog debla, inače važan regulator spavanja i budnosti, ne isključi u pravom trenutku. Psihofiziološke studije pokazale su da će se napadi vjerojatno dogoditi kad osoba uđe u REM fazu uskoro nakon što je legla, preskačući stadije non-REM spavanja koje se obično odvijaju prije nje.

Koga pogađa ovo stanje?

Prema nekim podacima smatra se da do četiri od svakih 10 ljudi može imati paralizu spavanja. Neki, pak, navode da je između 20 i 60 posto zdrave odrasle populacije doživjelo paralizu sna barem jednom u životu. Uputnije se pozvati na pregled studija kliničkog psihologa Briana A. Sharplesa i profesora psihijatrije Jacquesa Barbera sa Sveučilišta Pennsylvania koji su izdvojili više od 30 istraživanja u kojima je sudjelovalo 36 533 ispitanika i prema kojima se paraliza sna javila barem jednom u životu u oko 8 posto opće populacije. Češća je među studentima i psihijatrijskim bolesnicima, tj. onima koji boluju od paničnog poremećaja ili bipolarnog poremećaja.. Njih oko 30 posto iskusi paralizu sna.

Za većinu paraliza sna dogodi se jednom, no ima i onih kojima se događa redovno godinama. Često se paraliza sna prvi put primijeti već u tinejdžerskim godinama. Podjednako pogađa oba spola, a moguće je da se radi o nasljednom stanju. Ostali čimbenici koji mogu biti povezani s paralizom sna uključuju:

* nedostatak sna,

* raspored spavanja koji se mijenja (noćni rad, jet lag),

* mentalna stanja kao što su stres,

* spavanje na leđima,

* ostali problemi sa spavanjem kao što su narkolepsija ili noćni grčevi u nozi,

* korištenje određenih lijekova (primjerice za ADHD),

* zlouporaba opojnih droga i alkohola.

Kako se dijagnosticira paraliza sna?

Paraliza sna najčešće je izolirano stanje i često nema potreba za njegovim liječenjem. No također smatra se i jednim od simptoma narkolepsije (napadaja sna), dok drugi smatraju da je paraliza sna djelomično uzrokovana apnejom (prekid disanja tijekom sna) pa je potrebno isključiti postojanje tih bolesti, koje je potrebno liječiti kako bi se osiguralo zdravo spavanje koje je jedan od temelja zdravlja. Čak i ako nemate nikakav poremećaj sna, a iskusili ste paralizu sna, posavjetujte se s liječnikom ako imate bilo koji od ovih problema: 

* osjećate tjeskobu,

* ne možete zaspati i budite se noću,

* tijekom dana ste vrlo umorni.

Kako se liječi paraliza sna?

Većina ljudi ne treba liječenje za paralizu sna. No, ona može pratiti i druge poremećaje spavanja kao što je narkolepsija, uzrokovana problemom sa sposobnošću mozga da regulira san. Narkolepsija je izrazita potreba  za spavanjem (napadaji spavanja - bolesnici preko dana osjete imperativnu potrebu da odspavaju desetak minuta i bude se osvježeni). Liječenje bilo kojeg temeljnog stanja kao što je narkolepsija može pomoći i u izbjegavanju paralize sna, i ako ste zabrinuti ili ne možete dobro spavati. Ti tretmani mogu uključivati sljedeće:

* Poboljšanje navika spavanja (higijena spavanja) kako biste osigurali osam sati kvalitetnog sna svake noći. To podrazumijeva da odlazite na spavanje uvijek u jednako vrijeme, optimalno je oko 22 sata, u dobro prozračenu spavaću sobu bez TV i drugih ekrana. Isprobajte nove položaje za spavanje ako spavate na leđima. Savjetuje se i ne jesti obilne obroke prije spavanja i ne konzumirati kofeinske napitke. 

* Liječenje bilo kakvih problema s mentalnim zdravljem koji mogu doprinijeti paralizi sna, nastojte se riješiti stresa laganim opuštajućim vježbama, kupkom, slušanjem umirujuće glazbe prije spavanja.

* Liječenje bilo kojih drugih poremećaja spavanja, kao što su narkolepsija ili grčevi u nozi.

* Korištenje antidepresivnih lijekova, ako je propisano, kako bi se regulirali ciklusi spavanja.