Slušanje glazbe uzdiže naše duše. To je uistinu univerzalni jezik, a ujedno i duhovni. Možemo to osjetiti intuitivno, ne poznavajući znanost koja stoji iza toga.

Puštajući svoju omiljenu pjesmu na našim pametnim telefonima, osmijeh se pali na našem licu. No, čak ni svojim očitim utjecajem nad nama, možda nećemo shvatiti da glazba reorganizira naš mozak baš kao što to čine adaptogene biljke ili seansa meditacije.

Adaptogene biljke mogu reorganizirati stanice u našem tijelu – prilagodljive su našim najvećim potrebama – kao što su smanjenje stresa ili jačanje imunološkog sustava. Čini se da glazba može djelovati isto.

Glazba je vjerojatno nastala sa svrhom stvaranja ljudskog zadovoljstva u doba paleolita, ali glazba svemira, ili kako su je pitagorejci nazvali “glazba sfere”, vjerojatno je stara kao i sam svemir. NASA je čak i snimila “pjesmu” zemlje, a kažu i da svaka planeta ima vlastitu glazbenu vibraciju.

Slično tome, drevni grčki inicijatori shvatili su terapeutsku prednost glazbe, što je vjerojatno bilo usvojeno od Egipćana. Rane kineske, tibetanske, hinduističke, perzijske i druge kulture znale su svojstvene glazbene ljestvice koje su zamišljene kako bi potaknule određena hipnagogijska stanja – ali mi zaista nemamo pojma koliko daleko seže korištenje glazbe u ljudskoj povijesti.

Čak su i neandertalci mogli pjevati ili moliti. Bez sumnje glazba je bila ključan evolucionarni alat – ali kako točno ona prespaja naš mozak?

U novijim istraživanjima znanstvenici su koristili funkcionalnu snimku magnetske rezonancije (fMRI tehnologija) kako bi promatrali protok krvi u mozgu dok su ljudi slušali svoje omiljene pjesme.

Otkrili su da kada su subjekti slušali pjesme iz svojih željenih glazbenih žanrova, rezultati su pokazali povećane razine povezanosti mozga. Ovo stanje mozga – nazvano stanjem “punog mozga” ili “cijelog mozga” – omogućuje dublju kreativnost, sreću i kognitivno funkcioniranje.

Studija izvještava da je najveća promjena inspirirana glazbom zabilježena u (neuronskoj) mreži povezanoj s odmorom i unutarnjim mirom, ili “introspektivnim i prilagodljivim mentalnim aktivnostima kojima se ljudi spontano i namjerno bave svaki dan”.

Ovo područje mozga omogućava nam da maštamo, da upotrijebimo kreativnost desne polutke mozga za rješavanje problema stvorenih lijevom polutkom mozga i za prakticiranje veće empatije i samosvijesti.

Druga studija navodi da je ovo područje mozga nazvano zadanim modelom mreže (DMN – default mode network) kao “prebacivač između stanja uma usmjerenih izvan nas i unutarnjeg ili subjektivnog osjećaja jastva, a čini se da ta mreža uključuje iskustva koja promiču stanja uma kao što su zamišljanje budućnosti, otkrivanje novih mogućnosti (nade) i afektivno značenje težnji ili snova”, bez obzira na naše preferencije glazbenog izbora – od Beethovena do Mos Def – a, ako je glazba koju volimo, ona prespaja naš mozak.

Štoviše, slušanje naše omiljene pjesme omogućuje nam obraditi psihosocijalne interakcije i odvajanje od mišljenja – samo stanje uma koje prisilno i tajno manipulira iz nas duboko stanje uma.

Još fascinantnije je da glazbena terapija – jednostavna slušanja blagotvornog zvučnog vala – može regenerirati mozak, poboljšati pamćenje i djelovati kao tonik za mozak, čak i kod sitnih beba.

Istraživači sugeriraju i da glazba modulira izlučivanje steroidnih hormona, što u konačnici potiče popravak i regeneraciju cerebralnih živaca.

I na kraju, slušanje glazbe omogućuje veću neuralnu plastičnost. Kortikalna plastičnost omogućuje krugovima mozga da fleksibilno prilagode i optimiziraju obradu misli na način koji odražava zahtjeve okoliša i ponašanja. Što je plastičniji naš mozak – što je više pokretljiv – to se više možemo prilagoditi stresorima s kojima se suočavamo u našem svakodnevnom svijetu.

Dakle je li čudo što smo oduvijek voljeli glazbu i da nas čak i naša stanična memorija vuče slušati omiljenu nam pjesmu? Sada istraživanje o tome kako glazba utječe na naš mozak čini zabavnim slušati “Don’t stop me now” grupe Queen, koja je proglašena najsretnijom pjesmom na svijetu...