Emocionalna inteligencija nešto je o čemu donedavno nismo previše raspravljali, ali stručnjaci tvrde da je u današnje vrijeme bitnija nego ikada prije. Posebno kada govorimo o radnom okruženju gdje je jedan od primarnih ciljeva stvaranje atmosfere u kojoj se potiče pozitivan odnos prema poslu i kolegama.

U tom pogledu bitna je i profesionalna osobnost, a temelj za nju je upravo emocionalna inteligencija. Oni koji se nalaze niže na spektru imaju veću šansu postati kamen spoticanja pri pokretanju novih poslova ili stvaranju ugodne i profesionalne poslovne atmosfere. Na svu sreću, te loše osobine ne moraju nužno biti nepremostiv problem već nešto što je moguće promijeniti uz rad na sebi. No, ono što je bitno je prepoznati ih i što prije početi s radom na promjenama.

U nastavku ćete pronaći sedam profesionalnih osobina koje sprječavaju uspjeh na poslu i kako bih prepoznati. Jeste li se pronašli na listi?

1. Tračanje

Tračanje je neprestano traženje informacija o osobnim i profesionalnim životima kolega koje zatim dijelite s osobama u uredu. Osobe sklone tračanju većinu svog vremena uglavnom provode pričajući o uredskoj politici umjesto da se bave svojim poslom, a dodatni problem je i to da ih kolege vrlo rijetko ili nikada ne doživljavaju kao profesionalce. Osim toga, postoji i čisto ljudska strana problema jer takvim se ljudima ne vjeruje, a povjerenje je itekako bitno za stvaranje snažnog tima u kojem se jedni oslanjaju na druge.

2. Popustljivost

Popustljive osobe apsolutni su "klimači glavama", osobe koje se slažu s apsolutno svime što im se predloži ili što izađe iz usta šefova. Reći "ne" izuzetno je bitno kada se radi o novim i neplaniranim zadacima, lošim idejama ili kolegama koji pokazuju nepoštovanje prema vama. I mnogi griješe kada popustljivost miješaju s dobrotom i pristojnošću. Postoji vrlo jasna granica i radi se o davanju iskrenog mišljenja u situaciji kada se to od vas zahtijeva. Izuzetno je štetno imati članove tima koji nikako ne doprinose razgovoru. Takvi se ljudi bore i s prioritetima i prije svega nisu funkcionalan član tima u kojem se traži drugo (ili treće) mišljenje. Isto tako, često djeluju kao ulizice što također nije dobro.

3. Opiranje promjenama

Ljudi koji se neprestano i tvrdoglavo opiru promjenama također mogu biti i vrlo često jesu problem u radnoj atmosferi. Oni su čista suprotnost popustljivim ljudima, ali u negativnom smislu jer predstavljaju drugu krajnost. Naviknuti su na jedan način i aktivno rade na tome da zadrže status quo koji im odgovara. Provode vrijeme forsirajući pravila i ne vjeruju članovima tima ili odbijaju sugestije nadređenih. I dok to ponekad može biti korisno (ako je argumentirano), vrlo često radi se o ljudima koji nisu skloni eksperimentima koji vrlo često mogu izroditi pozitivne rezultate.

4. Izigravanje žrtve

Bez obzira na njihovu ulogu, žrtve jednostavno odbijaju prihvatiti činjenicu da je nešto njihova greška. Čak i kada je više nego očito da je tako. Ne preuzimaju odgovornost za vlastite greške, a još gore od toga je to da krivnju prebacuju na druge. Vjeruju da pravila ne važe za njih i često gube povjerenje članova svog tima.

5. Pametovanje

Pametnjakovići sve znaju. Uvjereni su da su najinteligentniji i da nitko nema bolje rješenje od njih. U svojim su stavovima kruti i uporni u tome da svi ostale prihvati njihov način kao jedini. Ako nešto pođe po krivu, to je zato što nisu slušali njih, a ako uspije, to je rezultat njihove genijalnosti. Sve zasluge pripisuju sebi i znaju biti arogantni zbog čega ih mnogi ne vole i, naposljetku, ne vjeruju im. No ne prepoznaju vlastitu antipatičnost. Štoviše, smatraju da su šarmantni i vjeruju da im to daje opravdanje za bahatost i obraćanje svisoka.

6. Lako gubljenje živaca

Iako se to često pripisuje mlađim ljudima, činjenica je da živce lako gube i oni puno stariji. I dok oni sami sebe smatraju "temperamentnima", činjenica je da se radi o klasičnom agresivnom ponašanju koje nepotrebno unosi nemir u radnu okolinu. Kad nešto ne ide kako su zamislili, takvi ljudi gube kontrolu i jednostavno nisu u stanju jasno, smireno i profesionalno argumentirati svoje nezadovoljstvo. Širenje nervoze, urlanje ili suze samo su neke od njihovih reakcija. Kada su u nadređenom položaju, takvi ljudi često zastrašuju, prijete i onemogućavaju kolektivu da radi najbolje što može. Ako ih netko opomene zbog ponašanja, oni će to nazvati "preosjetljivošću", ali zaboravljaju da se nitko ne želi izlagati agresiji i razmaženosti osoba koje se nisu u stanju kontrolirati.

7. Politiziranje

Ambicioznost je važna i pogrešno je generalizirati i smatrati to negativnom osobinom. No postoje ljudi koji ambiciju podižu na višu razinu. Oni su, u nedostatku bolje riječi - uredski političari. A političare nitko ne voli. Čak ni drugi političari. Karijera takvih ljudi svodi se na uspinjanje do samog vrha, bez obzira na žrtve. Iako živimo u svijetu u kojem se takav sociopatski pristup načelno cijeni, radi se o problemu koji zbog koristi pojedinca žrtvuje dobrobit kolektiva.

Pretjerano ambiciozni prisvajaju zasluge, potkopavaju karijere kolega i odbijaju pomoći drugima kako bi sebe predstavili u boljem svjetlu. I dok u nekom idealnom viđenju svijeta takvi pojedinci na kraju osjete posljedice vlastitog ponašanja, činjenica je da u stvarnosti to rijetko kada bude tako. Njih jednostavno nije briga, a čak i ako se to dogodi, šteta je već učinjena. Međutim, slijepa ambicija je kao slava. Rijetkima polazi za rukom dogurati do vrha, a puno je više onih koji će time naštetiti samo sebi jer stvaranje toksične atmosfere sve rjeđe prolazi i ne tolerira se od strane kolega, piše Index.