Vedrana Sunko je probala post o kojem svi pričaju: Evo što se dogodi kad ne jedete po 16 sati
Zima na koju su se nakalemila dva mjeseca
karantene i osjećaj blagog užasa zbog kojeg neki naprosto nisu
željeli ni izaći i iz kuće rezultirala je time da su se
mnogi utaborili na trosjedima i ekstenzivno radili na zapremini
tijela. Rezultat ta dva ukradena mjeseca koje smo, kako
si volimo lagati, baš mislili iskoristiti za pentranje po
Sljemenu, upis u teretanu i slično, jest od dva do pet kilograma
viška. Čak i na nama koji se inače bavimo različitim rekreativnim
aktivnostima, kao što je u mom slučaju joga, pandemija je
ostavila fizičkih tragova.
Ubojica dobre volje i svake komunikacije s ogledalom zove se
kilogram, a ove sezone ih skoro svi imamo previše. Situacija je
takva da je besperspektivnost pomiješana s bezvoljnošću zbog
egzistencije na ovom planetu i njegovim novim normalnim dovoljna
da vam se često ne da živjeti, a kamoli vježbati. No to je nešto
što treba samo prihvatiti i nastaviti dalje. To dalje je
evidentno neki vid dijete, izgladnjivanja ili tjelesnog
iscrpljivanja.
Da budemo potpuno jasni, ovim tekstom ne propagiram
autodestruktivne načine rješavanja masnih naslaga, no bolna
činjenica je da nitko još nije smršavio sit, osim onih koji su
imali “malu” pomoć kirurga. S druge strane ako ste si i oprostili
što u protekla dva mjeseca kućnog zarobljeništva niste dovoljno
vježbali, možda je vrijeme da počnete to nadoknađivati. Na kraju
krajeva, dijeta kombinirana s fizičkom aktivnošću uvijek daje
najbolje rezultate.
Trenutačno je najveći trend u sektoru mršavljenja takozvani
intermittent fasting, odnosno povremeni post. Za razliku od
potpunog, 24-satnog posta, povremeni post omogućava
konzumaciju hrane u određenom razdoblju tijekom
dana. Postoje različite vrste povremenog posta. Ideja je da
se kratkim periodima posta dodatno stimulira “fat loss” jer se
tako kontrolira izlučivanje inzulina koji je zaslužan za
pospremanje ugljikohidrata u tijelu kao glikogen ili
kao masti.
Najjednostavniji oblik povremenog posta je jednostavno
preskakanje obroka. Povremeni post od 12 sati vrlo je
popularan kod ljudi koji do sada nisu isprobavali slične metode.
Prakticira se tako da se u vremenskom okviru od 12 sati
posti, a jede se u sljedećih 12 sati. To bi, primjerice,
značilo da osoba može konzumirati hranu u razdoblju od 7 h do 19
h, a zatim posti do sljedećeg dana u 7 h.
Svakako najpopularniji stil povremenog posta je
onaj od 16 sati. Dakle, dnevno se u postu provede 16
sati, dok se u preostalih osam sati jede.
Budući da u prosjeku dva puta godišnje provedem limunski detoks
koji se sastoji od pijenja limunovog soka, kajenskog papra i
javorovog sirupa, gladovanje mi nije strano. Dapače, ponekad se
zaželim te izmaglice i lakoće u tijelu, koja se pojavi nakon što
se tri dana hranite isključivo sokom. Stoga povremeni post u mom
svemiru ne predstavlja ništa neobično. I tako bi zaista bilo, da
ambiciozno uz post nisam odlučila uvesti nepijenje kave natašte
jer pijenje kave na prazan želudac zaista nije baš najpametnija
stvar.
Odlučila sam se isprobati 16-satni post i sve bi bilo dobro samo
da si iz ruke nisam izbila ljubljenu prvu kavu. Ona je često
jedini razlog zašto poželim ujutro ustati iz kreveta, s njom još
u pidžami sjedam za kompjutor i bacam se akciju. Ona je moja
pokretačka sila koja čini da najteže zadatke riješim do podne i
sad kad je nema, kao u pravom ljubavnom odnosu, pojavila se
grozomorna praznina i tjeskoba zbog odvajanja.
Zvuči kao da pretjerujem, no prvi dan 16-satnog posta imao je
dosta elemenata apstinencijske krize. U toj situaciji
srcobolje zbog izgubljene ljubavi oko koje se vrtio ne baš cijeli
moj život, no prva tri sata, učinila sam ono što inače skoro
svaki frajer napravi. Pronašla sam novu ljubav. Zvala se riža.
Budući da sam s kruhom na distanci, a i tjestenina mi je sve
manje u milosti, riža je prva zamjena koja padne pa pamet.
E sad, budući da pričamo o 16-satnom postu koji sam
svojevoljno naštimala tako da prvi obrok jedem tek u 13 sati, bez
kave, uz laganu glavobolju, potpuno nefokusiranog uma, uz mutan
vid, malu glad i konstantno pogledavanje na sat, uspjela sam
izdržati do 11:45. Tada sam si konačno dozvolila da odem u
kuhinju pripremiti sve uvjete za ljubovanje s rižom.
Nikad ukusniji rižoto nisam napravila
Ne brinite, nisam pripremala nikakve posteljice ni pjenice.
Skuhala sam rižu s povrćem koje se slučajno zateklo u
frižideru, nakrcala kurkumu jer, eto, svi već znamo da je dobra
za apsolutno sve pa zašto ne, i dodala žličicu gheeja jer je to
nešto što će vam svaki ayurvedski liječnik pripisati.
Novi problem je bio što se najljepša i najukusnija riža koju sam
u životu vidjela pojavila u mojoj zdjelici servirana i ukrašena
svježim korijandrom već u 12:45. Mrvicu je neugodno priznati, no
ja sam tih 15 dugačkih minuta sjedila pored zdjelice, zaljubljeno
piljila i čekala da vrijeme prođe. Vjerujte mi, nikad ukusniji
rižoto nisam napravila. Da stvar bude bolja, nakon toga sam se
počastila i kavom. Sve skupa da se raspametiš od sreće.
No u ovom pokušaju posta postojala je još jedna problematična
točka. Naime, na dijetu se odlazi ponedjeljkom. Naprosto ima
smisla u novi radni tjedan ulaziti s novim navikama. Ja sam svoj
post započela u petak, a bio je to drugi petak nakon dva mjeseca
života bez kafića. Dijeta i post zbog puno razloga nikako ne idu
u jednadžbu s alkoholom. Ako uz post kombinirate alkohol, sjetite
se da je piva skoro kao obrok, a alkohol sam po sebi deblja.
Treba li uopće napominjati i da je na sve moguće načine loš za
zdravlje?
Post nije za svakoga
Druga stvar koje trebate biti svjesni je da, ako postite kao ja,
od 21 do 13 sati, nema utaživanja alkoholnih gladi masnim noćnim
burecima, a o mukama sljedećeg jutra možda bolje da ne pričamo,
pogotovo ako ste iz jednadžbe pokušali ukloniti kavu.
Da skratim priču, 16-satni post je super stvar, a ako poput
mene odlučite ne jesti ništa nakon 21 sat, lišit ćete se
raznih bespotrebnih grickalica, kako zdravih tako i nezdravih, da
ne spominjemo teške obroke ako imate naviku jesti kasno. Što
se jutra tiče, glad se može riješiti kavom, no morate znati da to
nije dobro za vaš želudac. Također se može dogoditi da u osam
sati, kada se jede, naprosto ne prestajete jesti i samim tim vaš
post nema pretjeranog smisla jer tako unosite vjerojatno više
hrane nego inače.
Treba imati na umu i da se već godinama doručak smatra važnim,
ako ne najvažnijim obrokom. Ako pratite tu liniju, možete 16:8
obrazac posta organizirati tako da ne jedete nakon 16 sati.
Odnosno, da normalno ručate i doručkujete te u 16 sati zaključate
frižider i progutate ključ.
Stvar je osobnih navika i preferencija. Bez obzira na moja i sva
ostala iskustva, morate znati da, iako se sve češće preporučuje,
post nije za svakoga i može loše djelovati na osobe koje imaju
određene zdravstvene poteškoće. Stoga prije nego što se u želji
da izgubite na kilaži upustite u neku prehrambenu vratolomiju,
prvo se savjetujte s liječnikom.
A što s kilogramima?
Povremeni post je više način života nego dijeta, odnosno
hoćete li smršavjeti i koliko ovisi o tome koliko jedete u onih
osam sati kada ne postite. Moje iskustvo je da mi se zbog
jutarnjeg gladovanja prvi obrok u danu znatno povećao pa sam
počela strahovati da ću se čak i udebljati.
Budući da ne postim ni deset dana, ne mogu vam ponuditi neku
brojku smanjenih kilograma zbog koje ćete krenuti mojim stopama.
Ono što za sada mogu reći je da je povremeni post odlično pomoćno
sredstvo za mršavljenje ako ga kombinirate s dijetalnom ishranom.
Nakon prvih nekoliko maglovitih dana tijelo se navikne na novi
režim te 16 sati nejedenja prestaje biti ikakav problem, no tada
se treba pobrinuti oko toga što i koliko jedete.
Što se kilograma tiče, osjetniji gubitak bih očekivala tek nakon
mjesec dana povremenog posta budući da to nije invazivna metoda
mršavljenja. No sigurna sam da uspjeh neće ovisiti o tome postim
li 16 sati, već jesam li prestala za večeru jesti kekse i torte.