Kada na temelju naših vrijednosti i uvjerenja, zajedničkih interesa kažemo za nekog da nam je prijatelj znači da smo ostvarili odnos s drugom osobom.

Definicije prijateljstva sigurno se razlikuju od osobe do osobe, a ono što je možda svima zajedničko jest to da je prijateljstvo odnos u kojima osobe nešto daju i nešto primaju. Odnos traje dokle god su zadovoljene potrebe jedne i druge strane.

Prema teoriji transakcijske analize (psihoterapijski pristup), u svakom odnosu, kako bi on postojao, moraju biti zadovoljene sljedeće potrebe:

1. Potreba za sigurnošću
Ova je potreba u prijateljstvu zadovoljena kada između dvije strane postoji povjerenje, kada je osoba slobodna i sigurna dijeliti svoju intimu bez straha da će biti osuđena. Ova potreba zadovoljava na način da obje strane daju drugoj strani pravo da se osjeća kako se osjeća, misli na način koji je za nju u redu, bez osuđivanja i prosuđivanja. Nije bit u tome da svaki puta razumijemo nego i da poštujemo drugu stranu, piše Ordinacija.hr. 

2. Potreba da i druga strana inicira
Uzmimo na primjer da samo mi zovemo prijatelja na druženje ili ga zovemo da ga pitamo kako je. I čak ako nismo osoba koja broji tko je koga i koliko zvao, nakon nekog vremena što iniciramo samo mi, odnos će se polako početi gasiti jer nije zadovoljena „odnosna potreba“ da i druga strana inicira. Odnos je dvosmjerna ulica i ako nam je do odnosa stalo, s vremena na vrijeme ćemo pokazati inicijativu.

3. Potreba da imamo utjecaj na drugu stranu
Za to nam može poslužiti odnos dviju prijateljica od kojih se jedna žali drugoj. Sate i sate provode na kavi i jedna se žali, a druga daje savjete. Ako nikada, ama baš nikada, ova koja se žali ne primijeni nešto od ponuđenih „savjeta“, znači da ova koja daje savjete nema baš nikakav utjecaj na odnos. I u tom slučaju može se dogoditi da se odnos polako počne gasiti jer nije zadovoljena potreba za utjecajem. Žaljenje s jedne strane i spašavanje s druge, bez ikakvog učinka može biti psihološka igra, a to sigurno nije karakteristika pravog prijateljskog odnosa.

4. Potreba za samoodređenjem
To znači da svaka osoba u odnosu ima osjećaj sebe. Da se ne mijenja s obzirom na drugu stranu već da u taj odnos unosi vlastiti identitet. U slučaju ako se netko mijenja s obzirom na drugu stranu, također možemo govoriti o nekoj vrsti igara. Primjerice, u odnosu s nekim prijateljem imamo potrebu silno razmišljati o njegovim potrebama, i to nauštrb sebe. U tom odnosu počinjemo se gubiti kao jedinstvene osobe sa svim svojim značajnim karakteristikama i opet ne bismo to mogli svesti na prijateljstvo.

5. Potreba da izrazimo ljubav, bez straha i cenzure
Ljubav možemo izraziti kroz riječi i dijela. Ako druga osoba ignorira naša djela ili ih na bilo koji drugi način ne prihvaća, nakon nekog vremena izgubit ćemo volju činiti ih za tu osobu.

Prijateljstvo je odnos, a za svaki odnos treba se potruditi, ne mislim pri tome mučiti se, već razmišljati o tom odnosu i činiti stvari kako bi on rastao i razvijao se. Inicirati, utjecati, izražavati ljubav, ne osuđivati i prosuđivati. Ako toga nema, odnos se gasi, što je posve razumljivo i normalno.

Ovu temu najbolje bi bilo zaključiti izjavom Ralpha Waldo Emersona: "Jedini način da imaš prijatelje jest da budeš prijatelj.”