S jedne strane su oni koji smatraju da je bolje spustiti se stražnjicom što je više moguće kako bi vježba bila učinkovita, a s druge oni koji tvrde da je dovoljno spustiti tijelo do razine na kojoj su bedra paralelna s podom.

Štoviše, kažu da će sve više od toga povećati naprezanje koljena i rezultirati mogućom ozljedom. 

Što je onda ispravno? Odgovor je i jedno i drugo. Idealnu dubinu čučnja određuje vaša jedinstvena anatomija i biomehanika.

Što napraviti? Spustite se u čučanj onoliko duboko koliko možete zadržati savršenu formu. U praksi to znači držati leđa ravnima, a težinu centrirati u noge, odnosno ne dopustiti da se pete odižu od poda. Koljena moraju pratiti nožne prste.

Ako imate izuzetnu pokretljivost kukova i gležnjeva, moći ćete se spustiti duboko, što neki ne mogu ni u dječjoj dobi. Ako imate tipičnu pokretljivost kukova i gležnjeva, vjerojatno ćete se zaustaviti kad vam bedra budu paralelna s podom i to je sasvim u redu. Istraživanja pokazuju da je paralelni čučanj učinkovit u izgradnji tjelesne snage.

Ako pak ne možete izvesti čučanj ni u tom obliku, nemojte se mučiti. Što više vježbate to više povećavate mobilnost i nakon nekog vremena savladat ćete pravilan čučanj.