Violet Jessop zvali su "gospođica nepotopiva" jer je doživjela - i preživjela - trostruku pomorsku tragediju. Preživjela je potapanje brodova Titanic 1912. i Britannica 1916., kao i sudar Olympica 1911.

Povodom obljetnice havarije i potonuća Titanica, u to vrijeme najvećeg broda na svijetu, donosimo vam feljton u sedam nastavaka o pomorskoj tragediji u kojoj je 15. travnja 1912.  život izgubilo  više od 1500 ljudi

Život Violet Constance Jessop je prava priča o velikoj sreći u nesreći. Za tu bi se ženu jednostavno moglo reći da je - neuništiva. Rođena u Argentini 1887. kao dijete irskih imigranata,  bila je prva od devetero djece od kojih je preživjelo njih šest.
Kao dijete se razboljela od tuberkuloze. Nitko nije vjerovao da će preživjeti i dali su joj tek nekoliko mjeseci života. No,ona se čudesno oporavila i imala dug, ali nevjerojatan život.

Nakon što je njen otac umro u Mendozi, obitelj se odlučila vratiti u Veliku Britaniju, a njena se majka zaposlila kao stjuardesa. Nakon što se majka razboljela, Violet se ispisala iz  škole te i sama počela raditi kao stjuardesa na brodovima. Prvi u dugom nizu prepreka je bio pronalazak odgovarajućeg broda koji će je primiti. 

Odbili je na razgovoru za posao jer je bila lijepa

Imala je tek 21 godinu, a većina stjuardesa ranih 1900-ih su bile sredovječne žene. Poslodavci su vjerovali kako su njena mladost i dobar izgled mana koja bi mogla uzrokovati probleme  posadi i putnicima. Na idući razgovor Violet je otišla u staroj odjeći i nenašminkana, te dobila posao.

Tijekom svoje karijere dobila je barem tri bračne ponude, od kojih je jedna bila od izuzetnog bogatog muškarca. Sve ih je redom odbila.

Prvo joj je radno mjesto bilo na brodu Orinoco 1908.  za tvrtku Royal Mail Line. Ubrzo je promijenila kompaniju te 1910. počela raditi za White Star flotu, na brodu RMS Olympic.

To je bio luksuzan i najveći putnički brod tog vremena,  a unatoč dugom radnom vremenu i minimalnoj plaći, Violet je uživala u poslu. Bila je pomalo zabrinuta zbog vremenskih uvjeta na Atlantiku, no sviđalo joj se kako se Amerikanci prema  njoj odnose kao prema čovjeku, a ne samo osoblju. Violet je bila na brodu 20. rujna 1911., kad je Olypmic isplovio iz Southamptona i sudario se s britanskim vojnim brodom HMS Hawkeom.  Unatoč velikoj šteti, brod se nekako uspio vratiti u luku bez potonuća.

Spasila bebu s Titanica

Iduće godine ukrcala se u glasoviti Titanic. Imala je 25 godina. Nakon ogromnog prvotnog šoka, Jessop je pomogla ženama i djeci da uđu u čamce za spašavanje kojih je bilo premalo.

Naime, po  zapovijedi se ukrcala u jedan od prvih čamaca za spašavanje kako bi ohrabrila druge žene da se bez muževa ukrcaju u nesigurne čamce. U ruke su joj dali bebu o kojoj se trebala  brinuti. Na brodu Carpathia koji je spasio preživjele, djetetova majka ju je pronašla i beba je vraćena u sigurne ruke.

Ni nakon trećeg brodoloma nije prestala raditi

Za vrijeme Prvog svjetskog rata Violet je  radila kao medicinska sestra za britanski Crveni križ na brodu Britannic koji je iz putničkog pretvoren u bolnički brod. No, i na njemu je doživjela nesreću - neobjašnjiva eksplozija uzrokovala je njegovo potonuće na Egejskom moru. Britannica je tonula 57 minuta i u morske dubine sa sobom povukla 30 žrtava. 

Britanske su vlasti kasnije izjavile da je brod ili pogođen torpedom ili minom koje su mu podmetnule njemačke snage. Violet je skočila preko palube i gotovo su je usisali brodski propeleri  kojima je nedostajalo vode, no još uvijek su radili. Iskusna Violet herojski je to izvela, smireno i promišljeno. U danima nakon Titanicova potonuća očajnički joj je nedostajala njena  četka za kosu, pa se ovaj put sjetila pojuriti u sobu i uzeti je, pa se tek tada bacila u more. Kasnije se šalila kako je bila jedina od preživjelih s lijepom frizurom.

Nakon rata, brodovi su postali sve popularnija prijevozna sredstva, a pojavili su se i prvi kruzeri. A ona je nastavila raditi. Plovila je još godinama po svjetskim morima. 

Na sreću za nju i sve njezine suputnike, nije više iskusila niti jednu drugu brodsku nesreću. U mirovinu je otišla tek 1950. godine.

Ostatak života provela je vrtlareći i uzgajajući kokoši, a umrla je 1971. godine od zastoja srca sa 84 godine.