Predviđanja su uvijek zanimljiva s vremenskim odmakom, a tekst koji vam donosimo u suradnji s Yugopapirom jezivo je proročanski.

Rujan 1975: "Započinjemo emisiju. Jeste li spremni? U redu. Vi koji ste uzeli nove tablete danas ćete na ekranima vidjeti ono što nitko drugi ne može. Ono što je drugima nevidljivo, vi ćete ne samo vidjeti, nego i svim osjetilima osjetiti."

Ovakav tekst televizijskog spikera upućen gledatelju može nam danas izgledati fantastičan, ali pogledajmo kakvu televizijsku budućnost zamišljaju stručnjaci.

Poznati futurolozi razmišljaju o kombinaciji televizije s raznim medicinskim preparatima i lijekovima. Tehnološka fantazija najavljuje mogućnost televizije da zaobiđe oko, uho i druge osjetilne organe i da sliku direktno šalje u mozak, u centre koji kontroliraju vid, sluh ili miris.

To će nekima izgledati zabavno, nekima zastrašujuće ili nevjerojatno, no jedan drugi TV-prodor, koji nam je po ostvarenju i realnosti bliži, predviđa čak i dublje promjene u našem svakodnevnom životu. TV-poruka danas je jednosmjerna. To je činjenica. Kod kuće, u sobi, pasivni smo (premda ustrajni) promatrači onog što je na programu. U tom pogledu naš je život mnogo dublje povezan s telefonom nego s televizijom. Posao ugovaramo telefonom, o njemu umnogome ovisi naše prijateljstvo, društveni život, telefon nam pomaže u ljubavi. Sami odlučujemo kad ćemo i u koju svrhu upotrijebiti tu jednostavnu, malu spravu bez koje ne možemo zamisliti normalan život.

Međutim, televizijski izumitelji, elektronski inženjeri, umjetnici, velike kompanije za tzv. audio-vizualne medije, svi žure u nastojanju da moderna televizija dostigne pa i prestigne "staromodni telefon". Već se pripremaju dvojni TV-kabelski sistemi, usavršene kazete, slikofoni, informativne banke, kompjuterske veze...

Sve to vodi novom sistemu koji bismo mogli nazvati Indi-video, drugim riječima: individualizirane komunikacije s pomoću televizije. Budući da ovdje govorimo o čovjekovoj moći komuniciranja, novi Indi-video sustav u tom bi smislu mogao donijeti fundamentalne promjene. Nabrojit ćemo samo poneke od mogućnosti.

Pioniri Indi-video razvoja predviđaju male, jeftine TV-kamere kojima bismo se služili kao sada telefonima ili elektronskim računalima. Oni već predskazuju vrijeme kada ćemo moći individualno nazvati prijatelje ili suradnike i prenijeti im ne samo perfektne slike u koloru, nego i odgovarajući miris, okus i druge osjetilne ugođaje.

Unaprijeđen, takav bi sustav mogao posve izmijeniti naš način života i rada. Mnogi poslovi ne zahtijevaju osobnu prisutnost na radnome mjestu. Preko odgovarajućih televizijsko-kompjutorskih kabela većina bi nas mogla jednako dobro obaviti dnevne poslove, a da ostanemo kod kuće.

Mogli bismo kontrolirati strojeve, gotove proizvode, održavati sastanke, ne prekoračivši kućni prag. Ovo bi također moglo izbrisati divlju žurbu u kojoj danas gubimo živce i strpljenje. Uštedjeli bismo golemu energiju potrebnu za odlazak na posao i povratak kući.

Posebno je zanimljiva mogućnost svakog građanina da utječe na javno mnijenje; da trenutačno iznese pred javnost svoje ideje.

Dovoljno bi bilo da čovjek uperi prema sebi vlastitu Indi-video kameru i prenese svoje sugestije, iskustvo i znanje skupu koji u to vrijeme razmatra društveno važne odluke. Ta buduća faza razvoja televizije možda jest i kraj dosadašnjeg modela mas-medija koji daju šablonske modele potrošnje. Novi sustav obećava golemu količinu raznovrsnih ideja u najneposrednijem obliku.

Čovjek će individualno imati sto načina da se izrazi, da kreira, da izabere ono što mu odgovara. Jednom riječju - rasap uniformirane masovne potrošnje duhovnih dobara.

Kakve bi popratne pojave nova tehnologija Indi-video sustava mogla donijeti, ne mogu reći ni najbolji stručnjaci. Koliko bi ljudi htjelo živjeti izolirano, bez živog susreta sa sugrađanima?

Kakve bi tragove na naš živčani sustav ostavile raznolike i brojne poruke u svakodnevnom televizijskom kontaktiranju? Kakav bi nam bio intimni život?

Sve su to pitanja na koja nema preciznog odgovora, ali - po svemu sudeći - budući televizijski sustav bit će fundamentalno različit od današnjeg.

Tekst: S. Andrijić (Studio, 1975.)