Da, njegovi su roditelji malčice previše zaštitnički nastrojeni...

1. Mi nismo razmažena derišta. 

Mnogi ljudi misle da biti jedinac znači odmah dobiti apsolutno sve što želimo, no u stvarnosti, ipak je situacija malo drugačija. Nismo nimalo drugačiji od ostale djece koju su roditelji također učili da se ne može dobiti baš sve što se poželi. I bez brige, nećemo raditi drame ako nam ne kupite nešto što jako želimo!

2. Uvijek ćemo vas doživljavati kao brata/sestru koje nikada nismo imali. 

Nemojte pošiziti odmah, ne u onom incestuoznom smislu... Jednostavno nam je za promjenu lijepo imati nekoga tko je prema nama zaštitnički nastrojen i tko vodi računa da smo uvijek na sigurnom i mazi nas i pazi...

3. Malo smo ljubomorniji nego ostali. 

Nemojte nam uzeti za zlo, jednostavno smo navikli da je sva pažnja usmjerena na nas pa kad vidimo da pažnju koju biste trebali pokloniti nama poklanjate još nekome, malčice poludimo i okrećemo očima...

4. Ali, to ne znači da smo sebični! 

Možda će vas naše reakcije povremeno iznenaditi i imati efekt hladnog tuša, ali to ne znači da uvijek pretjerujemo, već jako dobro znamo kada prestati. Na kraju svega, svjesni smo koliko značimo našim partnerima i ne iskorištavamo tu činjenicu.

5. Zreliji smo nego što mislite. 

Biti sin ili kćer jedinac ne znači automatski nezrelost. Dapače, možete računati na nas i našu snalažljivost u teškim situacijama jer smo navikli s njima se nositi sami, bez pomoći braće i sestara.

6. Mi znamo izraziti svoje osjećaje. 

Odrastajući, mi nismo imali poteškoća s govorenjem i pokazivanjem roditeljima koliko ih volimo tako da, kada vam kažemo da vas volimo, vjerujte nam, jer to doista i mislimo.

7. Naši su roditelji previše zaštitnički nastrojeni. 

Mi najčešće imamo manje slobode nego ostala djeca jer smo više manje cijelo vrijeme pod povećalom roditelja koji nadgledaju svaki naš korak. Tako da, nemojte se čuditi pozivima gdje smo nakon 10 navečer i sličnim 'dramama'.