Jedna je stvar nevjerojatno konstantna - lisnice s novcem vraćale su se češće od onih u kojima novca nije bilo

Znate onaj eksperiment s novčanikom na cesti? E, pa znanstvenici su se pitali utječe li količina novca u izgubljenoj lisnici na to hoće li nalaznik biti pošten i vratiti je?

Klasična ekonomska teorija ukazuje na to da što je veće iskušenje, to je veća vjerojatnost da ćemo biti nepošteni. 

Nova je studija, međutim, tu teoriju okrenula naglavce i otkrila da će altruizam i snažna averzija da same sebe gledamo kao lopove prevagnuti nad koristoljubljem, piše LA Times.

Tim znanstvenika proveo je veliki eksperiment u 355 gradova u 40 zemalja, uključujući Hrvatsku, u jednom od najopsežnijih dosadašnjih istraživanja o preplitanju ekonomije i psihologije. 

Rezultati objavljeni u časopisu Science otkrivaju i goleme razlike između zemalja. Ali dok razine građanskog poštenja podosta variraju od zemlje do zemlje, jedna je stvar nevjerojatno konstantna - lisnice s novcem vraćale su se češće od onih u kojima novca nije bilo. 

Globalni prosjek povratka izgubljenog novčanika bez novca iznosi 40 posto, a onoga s novcem 51 posto. 

"Dokazi sugeriraju da ljudi imaju averziju prema tome da se smatraju lopovima", rekao je jedan od autora Alain Cohn sa Sveučilišta Michigan. 

Kada je u pitanju vraćanje lisnica bez novca na vrhu liste poštenja su Švicarci, Norvežani i Nizozemci koji su ih vraćali oko 70 posto, a na dnu Peruanci i Marokanci s manje od 20 posto i Kinezi sa samo deset posto. 

Danci, Šveđani i Novozelanđani s preko 80 posto predvode one koji su najviše vraćali lisnice s novcem, a na dnu su Kenijci, Peruanci i Meksikanci s manje od 20 posto.

Danci, Šveđani i Novozelanđani s preko 80 posto predvode one koji su najviše vraćali lisnice s novcem, a na dnu su Kenijci, Peruanci i Meksikanci s manje od 20 posto.

Studija je provedena tako da su asistenti u istraživanju 'izgubili' 17.000 identičnih novčanika u bankama, u kazalištima, muzejima, poštanskim uredima, hotelima, policijskim postajama i na sudovima. 

U svakom je bio popis za kupovinu, ključ, tri posjetnice na lokalnom jeziku s izmišljenim, ali uobičajenim imenima i email adresama. To je nalaznicima trebalo sugerirati da je vlasnik neki 'zemljak'. 

U nekim lisnicama nije bilo novca, a drugima je bio ekvivalent od 13.5 dolara (90 kuna), prilagođen kupovnoj moći u ciljanoj zemlji. Kao što je već spomenuto, češće su se vraćale lisnice s novcem.

Možda je 13.5 dolara bilo toliko malo da se ljudi nisu htjeli zamarati krađom, zapitao se jedan od autora Christian Zünd, s ciriškog sveučilišta. 

Zato su znanstvenici proširili eksperiment na način da su u trima zemljama, Poljskoj, SAD-u i Britaniji, u novčanicima ostavili iznose u kojima je bila protuvrijednost od otprilike 94 dolara. 

Više gotovine donijelo je još više poštenja. Lisnice s većim iznosom vraćale su se u prosjeku 72 posto, znatno više nego onih bez novca ili s manjim iznosom. 

Ekonomisti su bili iznenađeni. "Zašto ljudi više vraćaju lisnicu s više novca?", ponovo se zapitao Zünd.

Možda su bili u strahu da će imati problema sa zakonom ako zadrže veći iznos. Autori su zato provjerili jesu li stope povratka bile više ako je novčanik izgubljen na mjestima koje pokrivaju sigurnosne kamere ili je bilo svjedoka. Ispostavilo se da to nije činilo razliku. 

Zato su 'nalaznike' jednostavno pitali - zašto? Zadržavanje lisnice bez novca nije se činilo kao krađa, rekao je Zünd. "S novcem, odjednom se to činilo kao krađa, a još i više kada je u lisnici bilo više novca". 

Drugim riječima, što je više novca bilo u izgubljenom novčaniku, veća je i psihološka cijena gledanja na sebe kao na lopova. A to je cijena koju ljudi nisu htjeli platiti. 

Po grafikonu objavljenom u časopisu Science, Hrvati su trinaesta najpoštenija nacija kada je u pitanju vraćanje novčanika bez novca s oko 50 posto, ali su s gotovo 70 posto deseti na listi vraćenih novčanika s novcem. 

Poštenije od, na primjer, Španjolaca, Kanađana, Amerikanaca, Britanaca, Talijana, Grka.