Zaključeno je da ne postoje razlike u osobinama kao što su ekstraverzija, zrelost, suradnja, autonomija, samokontrola i vodstvo. U stvari, jedinci imaju veću motivaciju za postignuće

Jedince društvo često smatra sebičnima, razmaženima, tjeskobnima, socijalno nesposobnima ili usamljenima. Psiholozi su takve stereotipe dugo održavali na životu. Čak je i Stanley Hall, jedan od najutjecajnijih psihologa prošlog stoljeća i prvi predsjednik Američkog psihološkog udruženja rekao da je biti jedino dijete samo po sebi bolest.  

Na sreću, početkom 21. stoljeća došla su nova saznanja. Najnovija studija u Njemačkoj koja je napravila istraživanje na 2000 odraslih otkrila je da jedinci nisu narcisoidniji od onih koji su odrasli s braćom i sestrama. 

Zaključeno je da ne postoje razlike u osobinama kao što su ekstraverzija, zrelost, suradnja, autonomija, samokontrola i vodstvo. U stvari, jedinci imaju veću motivaciju za postignuće i lakše se prilagođavaju novim situacijama. Motivacija se u ovom slučaju odnosi na akademska postignuća te jedinci više teže za obrazovanjem od onih koji odrastaju s braćom i sestrom. 

Jedinci su često inteligentniji, a rezultati 115 studija pokazuju da su oni postigli veće rezultate na IQ testovima od druge djece. Jedini koji su nadmašili jedince po inteligenciji i u obrazovanju su bili su prvorođeni i oni koji su imali samo jednog mlađeg brata ili sestru. Rezultati ne pokazuju razliku između dvije skupine u razini samopoštovanja i kod problema s ponašanjem.

Stereotipi sugeriraju da su jedinci usamljeniji i da imaju više poteškoća sa sklapanjem prijateljstava, no istraživanje je uspoređivalo i nekadašnje odnose s vršnjacima tijekom osnovne škole te je zaključeno da su jedinci u djetinjstvu imali isti broj prijatelja kao i ljudi u drugim skupinama.

Smatra se da za razliku od djece sa braćom i sestrama, jedinci tijekom života dobivaju svu pažnju, ljubav i materijalna sredstva svojih roditelja. Oduvijek se pretpostavljalo da to za njih nosi negativne posljedice te da su oni na kraju razmaženiji i neprilagođeniji, ali smatra se da nedostatak natjecanja može biti prednost za djecu.

S obzirom da se u cijelom svijetu povećava broj obitelji sa samo jednim djetetom, možda je došlo vrijeme da se prestane stigmatizirati jedince i osuđivati roditelje koji odluče imati samo jedno dijete. Čini se da jedinci funkcioniraju u redu, ako ne i bolje, od onih koji imaju brata ili sestru. Sve je na kraju naravno, kao i uvijek, stvar odgoja i pristupa, piše Business Insider.