Stari dokumenti otkrivaju koliko je kava nekad vrijedila i kako je naš grad prednjačio u kulturi ispijanja kave
Mladi zadarski profesor Marin Banović pasionirani je istraživač, a jedna tema posebno ga je zaokupila.
Riječ je o kavi, crnom napitku s Istoka koji već stoljećima ima golem broj obožavatelja, a u Dalmaciji je postao sinonim za izlazak, poziv na druženje, pa i sklapanje poslova. Ništa bez “Ajmo na kavu”!
Najprije su zadarske kavane izgledale nešto skromnije, a potom su, oko 1800. godine, poprimile vrlo moderan ambijent i atmosferu, po uzoru na kavane u Veneciji, koja je tada ipak bila grad-model prema kojem su mnogi težili. Zato bi nam danas na tim starim zadarskim kavanama ne samo pozavidjele suvremene kavane i ugostiteljski objekti, nego bi ih možda bilo i pomalo sram koliko su te kavane tada bile na visokoj razini, ispričao nam je Banović.
Vrijedi reći da se Banović bavio fenomenom kave u Zadru pomoću arhiva i naišao na područje koje dosad uopće nije obrađeno ni u našoj znanosti, pa čak ni u popularnoj literaturi. Monografiju još nije objavio, ali jest članak u zborniku radova Zavoda HAZU-a u Zadru početkom ove kalendarske godine, tako da je njegovo predavanje održano u Kneževoj palači zapravo popularizacija tog znanstvenog članka.
Predavanje se održalo u okviru obilježavanja 70 godina od osnutka studija povijesti u Zadru te u tjednu nacionalnog festivala povijesti “Kliofest” pod pokroviteljstvom Grada Zadra.
Na predavanju je iznio niz zanimljivih informacija, poput onih kako je tada ”piće islamskog svijeta” stiglo u Sredozemlje pa tako i u Dalmaciju. Mletačka republika imala je značajnu ulogu u širenju kulture ispijanja kave. Papa Klemet 8. ju je obožavao.
U arhivu je Banović pronašao i dokument s popisom uvoznika kave iz Venecije u Zadar. Dolazila je još i preko Trsta i Ancone i smatra se da je Zadar prednjačio u kulturi ispijanja kave u cijeloj Dalmaciji. Pronašao je i dokumente koji pokazuju da su Zadranke kavu imale za “u dotu”, a jedan dokument prikazuje i kako su izgledale prve “kogume”/posude za kavu.
Postojao je i maraschino s okusom kave
”Prva kavana zabilježena je, prema jednom nepouzdanom izvoru, oko 1730. godine, a vlasnik joj je bio čovjek prezimena Carceniga. Bio je proizvođač maraschina, slavnog pića, koje će kasnije proslaviti Francesco Drioli u drugoj polovici 19. stoljeća”. Zanimljivo je da je i sam Drioli redovito posjećivao zadarske kavane, a u svojoj je seriji proizveo i jedan pod nazivom “Al Caffè”, dakle maraschino s okusom kave, priča Banović.
Primijetio je i asortiman posuđa, čaša, stolova i stolica koji su u nekim ugovorima bili popisani komad po komad. Riječ je o nevjerojatnoj količini inventara koji je bio zaista visoke kvalitete.
Tko je sve ispijao kavu i znamo li kakve su bile cijene tih prvih kava? Nema točnog podatka o cijeni, ali Banović kaže da sasvim sigurno nije bila pristupačna takozvanom običnom čovjeku. Ako jest, ali samo u iznimnim i rijetkim prilikama.
Tko je sve bio gost zadarskih kavana?
“Među gostima prvih zadarskih kavana nailazimo na vrlo raznolike društvene slojeve – građanstvo, plemstvo, naše pomorce, razne poslovne ljude koji su ovamo dolazili u potrazi za poslovnim prilikama, one koji su možda dolazili čitati novine koje su se već tada u Zadru mogle pronaći na različitim jezicima iz raznih dijelova svijeta, a naravno, ondje se mogao čuti i pokoji gradski trač”.
A što nosi budućnost? Cijene kave rastu, pa tako i u Zadru, ali Banović je uvjeren da je to nešto čega se Zadrani i njihovi gosti neće lako odreći…
