Nutricionist Luka Marasović sastavio je malu energetsku početnicu za vas.
Primitak, pohranjivanje i prenošenje energije
Prema zakonima termodinamike, energija nikada ne nastaje ili
nestaje, nego cirkulira ili se transformira – prelazi iz jednog
oblika u drugi, što znači neprestanu konverziju. Transfer
energije možemo sagledati kroz proces lomljenja kemijskih veza
između molekula koje oslobađaju energiju dok ta ista energija
puni procese koji su nam potrebni za nastanak valute energije u
tijelu, adenozin trifosfat (ATP).
Za što je sve adenozin trifosfat potreban?
Približno svaka aktivnost u organizmu uvjetuje uporabu ATP-a, od
kretanja kojim se kontrahiraju skeletni mišići i kontrakcije
mišića probave prilikom hranjenja do nastajanja enzima i
prenošenja molekula kroz staničnu membranu.
Iz kojih izvora i rezervi koristimo energiju?
Novi, tek uneseni nutrijenti koji dolaze u krvotok rijetko se
upotrebljavaju u trenutačnim situacijama te su vrlo kratkog
vijeka u svojstvu nadopune energije. Glavni izvor koji koristimo
za procese koji zahtijevaju potrošnju energije pohranjeni su
nutrijenti u hepatocitima (jetrene stanice), miocitima (mišićne
stanice) i adipocitima (masne stanice).
Koje su glavne komponente za nastanak ATP-a?
Dvije najvažnije “sirovine” za nastanak ATP-a su trigliceridi i
glikogen. Trigliceridi su oblik pohrane masnih kiselina i,
logično, ima ih više u masnim nego u mišićnim stanicama. Depoi
masti ujedno su i najveći u organizmu. Glikogen je oblik pohrane
ugljikohidrata te je koncentriran u mišićnim i jetrenim
stanicama.
Bjelančevine u ulozi rezerve za nastanak ATP-a
Bjelančevine se rastavljaju na aminokiseline te postaju dijelom
amino-acid poola koji tijelo upotrebljava za izgradnju novih
bjelančevina. Također, on služi (kad je potrebno) za “gorivo” do
kojega dolazi procesom deaminacije – uklanjanja jedne aminogrupe
iz molekule.
Obnova ATP-a
Zaliha adenozin trifosfata vrlo je malena (samo 80 – 100 g), dok
je ukupna količina iskorištenog i obnovljenog na dnevnoj razini
jednaka 75% naše tjelesne mase. ATP je građen od dušične baze
adenina, monosaharida riboze i tri fosfata. Dva ključna procesa
vezana uz energetsku valutu su fosforilacija i hidroliza.
Fosforilacija je proces pri kojem adenozin monofosfat (AMP) veže
dodatni fosfat energetski bogatom vezom i nastaje adenozin
difosfat (ADP) te nakon toga veže još jedan fosfat na drugi i
nastaje treća energijom bogata fosfatna veza (ATP). Taj se proces
odvija u mitohondrijima, a energija uložena u fosfatne veze ona
je koja se dobiva iz staničnog disanja. Hidroliza je proces
obrnut od fosforilacije, u kojem dolazi do pucanja fosfatne veze
i odvajanja zadnjeg fosfata te nastaje ADP. Ako je stanici
potrebno još energije, ona odvaja još jedan fosfat te puca i
druga veza.