Roditelji trebaju pomoći djeci pri učenju, ali nikako ne smiju ispunjavati njihove obaveze. Iz pogreški ne treba raditi dramu, nego im pomoći da nauče kako da ih sljedeći put izbjegnu

Povratak u školske klupe djeci ne pada lako pa ih treba motivirati za učenje i disciplinu. No treba li učiti s njima ili ih pustiti da se osamostale i rade koliko mogu?

- Dok im pomažemo pri učenju, najvažnije je imati na umu realnu zrelost djeteta. Mlađa djeca trebaju više pomoći, a podjednako je važno, uz usvajanje gradiva, naučiti ih kako da organiziraju vrijeme i pomognemo im razviti radne navike - pojašnjava prof. psihologije Tatjana Dejanović Šagadin.

Važno je poticati korištenje istog radnog prostora, razvijati naviku učenja u određeno vrijeme i biti dostupan djetetu za pitanja i pomoć.

- U tom procesu važno je djetetu pojasniti zašto je to dobro za njih (npr. prvo završiš zadaću i onda se možeš igrati i ne razmišljati više o tome). Postupno, oni trebaju preuzeti odgovornost za svoje obveze, pri čemu im roditelj pomaže smanjujući kontrolu i prateći koliko dijete može samo. Nema ništa loše u tome da ih se ponekad pusti da pogriješe i snose posljedice, npr. ne napišu zadaću pa dobiju lošu ocjenu, s time da onda od toga ne treba praviti dramu, nego potaknuti dijete da napravi to što je propustilo i razmisli kako da ne ponovi istu pogrešku - pojašnjava prof. Dejanović Šagadin.

Što se tiče direktne pomoći pri učenju, djeca do 4. razreda uglavnom su na konkretnom nivou mišljenja, a to znači da će im primjeri i konkretne stvari koje mogu vidjeti koristiti pri učenju. I za male i za one veće važno je što više povezivati ono što uče s njihovim iskustvom, poticati ih da promišljaju, povezuju i koriste znanje u njima bliskim situacijama kako bi ga lakše i trajnije usvajali.

Tako npr. djetetu može biti lakše zbrajati Pokemone nego kruške i jabuke. Manjoj djeci puno zadaće može djelovati zastrašujuće i demotivirati ih pa im se posao može podijeliti na manje dijelove s pohvalama i kraćim pauzama.

- Starije dijete samo treba organizirati prostor i vrijeme za učenje, a roditelju je dužnost reagirati ako to ne uspije. Tu je još važnije poticati preuzimanje odgovornosti, ali i biti dostupan za pitanja jer se suočavaju s težim gradivom i katkad im je nužna pomoć - kaže prof. Dejanović Šagadin.

Ističe kako je iznimno važno strpljenje jer djeca nisu mali odrasli, ne razmišljaju na isti način, nemaju pažnju niti sposobnost organizacije kao odrasli, a nedostaje im i iskustva.

Treba pronaći način na koji će najbolje razumjeti ono što im pojašnjavamo. Neka djeca moraju hodati dok misle, nekima pomaže crtanje, dok su neki više auditivni tipovi. Ako ništa ne djeluje, treba potražiti pomoć učitelja ili školskog psihologa.