„Nikola Bašić, čovjek kojeg naš grad svaki dan svira“, glasila je najava uoči prikazivanja kratkog filma na dodjeli Nagrade za životno djelo arhitektu Nikoli Bašiću na današnjoj Svečanoj sjednici Gradskog vijeća.
– “Ja sam zavičajni arhitekt djelujući iz zavičaja, jezikom svog zavičaja, sve što sam napravio, napravio sam u mom zavičaju, a onda sam preko tog zavičaja došao do bijelog svijeta. Nisam mogao sanjati da ćemo 20 godina nakon što su izgrađene morske orgulje razgovarati o njima kao o trajnoj vrijednosti grada. Koncert je počeo prije 20 godina, a još nije završio”, kazao je Bašić u videu.
“Kupujte zemlju, više je ne proizvode”, citirao je Bašić Marka Twaina i zaključio – „Hrvati čuvajmo prostor jer više se ne proizvodi“.
Zatim je, nakon što mu je uručena nagrada, Bašić održao emotivni govor u ime svih nagrađenih.
„U svim kulturama postoji trenutak kad zajednica zastane i kaže: Ovo je vrijedilo.
Odmak od svakodnevnice je kada društvo kaže: vidimo te. Iz toga trenutka nastala je nagrada. Kao čin kojim se opiremo od zaborava.
Ova su priznanja potvrda da nas je naš grad vidio. Vrijedilo je.
Sretan je onaj čovjek koji je zahvalan. Ovaj trenutak uistinu to i potvrđuje jer zahvalnost čovjeku vraća mjeru i zato vam u ime svih nagrađenih: Hvala. Ne samo za nagradu, nego za čin prepoznavanja vrijednosti koje ste preko nas prepoznali i u sebi.
Dopustite mi i koju osobnu riječ.
Rođen sam u Murteru među otocima koji su bili jednako udaljeni koliko i bliski.
Gledao sam prema Zadru kao prema velikom svjetlećem obećanju. U mojim dječačkim očima Zadar je sjajio. Kristalan, bistar, moderan i čaroban. Već u gimnaziji znao sam da ću biti arhitekt i još jasnije da želim stvarati upravo ovdje. To mi se i ostvarilo. Mladi Murterin koji je sanjao Zadar, danas ovdje stoji pred vama kao čovjek koji je tom gradu mogao nešto uzvratiti. Naravno, bilo je i sumnji i lomova. Ni jedna vizija ne prolazi bez njih, ali sve bih ponovio.
Nekada sam Zadar gledao izvana očima dječaka koji mu se divi. Danas ga gledam iznutra s osjećajem pripadnosti, zahvalnosti i ljubavi. Hvala vam svima.
I Ljubici mojoj, tihoj ravnoteži kroz sve ove godine.
Hvala mojim suradnicima i svima onima koji su mi vjerovali. Hvala Zadranke i Zadrani, što dijelimo isti osjećaj.
Svi mi koji smo počašćeni vašim priznanjima dijelimo isti osjećaj svečane ispunjenosti i duboke pripadnosti. Ako su nagrade priznanje prošlosti, neka zahvalnost bude most prema svemu dobrome što tek može nastati”.