Neka vas ovaj naslov ne zavara. Emotivna sam. Sinoć sam na Kapetanskom imala tri dobra uvoda za ovaj tekst. Ma što dobra, vrhunska!
Jedan je sigurno imao veze s toplinom koja se širi od srca prema svim ostalim organima, jer u manje od pola sata u parku Kapetanski vidiš oko 57 posto ekipe s kojom si odrastao.
Bila su to druga vremena, ona koja nisu poznavala pojmove screen time, doom scroll, ali to je ogromna tema u koju nemamo vremena sada ulaziti, želite čitati o sinoćnjoj svirci zadarskih bendova prije nego vam se ohladi ta kava.
No ipak… znate i sami! Zadarska riva više odavno nije mjesto okupljanja subkulture, na Trgu pet bunara čisto sumnjam da će se ikad više održati kakva ”baterijada”, a o metal festivalima možemo samo sanjati.
Međutim, urbana glazbena scena POSTOJI i u ovom gradu ima svoj život. I onda kada joj daš priliku da se pokaže pod svjetlima reflektora i s razglasom i kompletnom opremom koju ovim putem moram istaknuti (RMS, svaka vam dala), možemo svi zajedno interpretirati Cesarićevu Voćku poslije kiše.
Njiše se njiše!
A ne samo da se njihalo i skakalo sinoć na Kapetanskom, bilo je tu ozbiljnog head banganja i uz E. N.D., veterane zadarske metal scene, pao je i mosh pit.
Made in Zadar projekt je koji je nastao, eksplodirao i nastavio se u nekom svojem ritmu kako je već to običaj u Zadru, ”kada se poklope zvijezde”.
Sjajan horoskop za kraj ljeta!
Made in Zadar ove godine je bio paleta žanrova i podžanrova, okosnica ipak rock, punk, metal, hip hop. Nisam bila prve večeri pa o njoj ne mogu puno pisati, samo istaknuti da su mi je svi pohvalili – nastupili su Pećo, Torpedo, Flux Benders i Cyber hate.
Pozornica je ove godine na Kapetanskom bila okrenuta prema publici na tribinama. Tribine krcate, a i plato ispred odmah se počeo puniti s prvim taktovima Nikola’s Cagea. Zakotrljalo se dalje s E.N.D.-om, Alergijom i Sexymotherfuckersima.
Na ovogodišnjem Made in Zadar nastao je i velik plakat s istoimenim natpisom kojega su izradili zadarski grafiteri, a neophodna ponuda na štandovima nije izostala.
Dobra ekipa, volontiranje, entuzijazam, ljubav prema glazbi, vjernost bendu, spremnost na sve moguće izazove i potencijalne probleme – čudesan je to miks mnogih elemenata zbog kojih je ovaj projekt to što jest.
I stvarno je odlično što postoji.
Mladi u ovom gradu koji vole alternativnu glazbu nemaju je gdje slušati uživo – ako im barem jednom godišnje ne daš sve te dozvole i pečatirane papire s kojima možeš organizirati svirku.
Stoga pohvalimo SVE koji su se potrudili da do toga ipak dođe – podsjetimo, posljednji Made in Zadar bio je na Mornarici prošlog ljeta i zavrtio se kao 30. obljetnica Alergije, punkera koji su i sinoć i preksinoć žarili i palili na Kapetanskom.
Spomenimo i koncert u sklopu Zadarskog karnevala ove godine, i to je bila zadarska alternativa, kao i KvArt festival u lipnju, jedna malo drugačije obojana priča, ali ipak ne možemo je ne spomenuti. I to vam je to, ljudi moji.
Svirke na kapaljku, pa svaka bude kao obiteljsko okupljanje (pogotovo nama s preko 4 banke, koji dovedemo i dicu). Ponovilo se!
