Postoje osobe koje su godinama same i bez partnera. To su najčešće osobe koje se plaše vezivanja za druge ili u nekom razdoblju svog života žele samo seks bez obveza. No, postoje i oni ljudi koje samoća tišti i koji su željni velikih ljubavi i dugoročnog partnerstva.

Psihoterapeuti kažu da se ova zabrinutost javlja u kasnim 20-im i 30-im godinama.

Ljudi se najčešće pitaju što je to što je pogrešno s njima. U našoj kulturi postoji duboko ukorijenjeno uvjerenje da biti samodražava manju vrijednost osobe. No, ako želite izaći iz faze emotivne samoće ne smijete upadati u ovakve zamke nego morate raditi na svom samopouzdanju. Osim toga, morate više poraditi na svojim prijateljstvima.

Treba li vam društvo, to zaista ne mora biti vaš emotivni partner. Zašto svoju večer ne biste proveli sa svojom sestrom, a ako vam nedostaje fizički dodir, ne zaboravite da i zagrljaj dobrog prijatelja čini čuda. Naravno, to neće umanjiti vašu želju za partnerom, ali vam može pomoći da ostanete povezani s ljudima na druge načine.

Ako u ovom periodu izbjegavate  izlaske, to ne biste trebali raditi. Uvijek trebate dati šansu nekim novim ljudima za bolje upoznavanje.

Izađite s ljudima čak i ako nisu savršeni. Budite otvoreni prema novim iskustvima. To će vam pomoći da shvatite što zapravo želite od novog partnera.

Psihoterapeuti savjetuju da ne ulazite u vezu samo zbog toga što društvo u kojem živite to od vas očekuje. Život je dovoljno dug da upoznate onog pravog za sebe, a u potpunosti je legitimna i vaša želja da cijelog života ostanete sami. Bitno je samo da se dobro osjećate u svojoj koži i da zbog toga ne osjećate pritisak okoline.