Psiholozi tvrde kako ne mora biti riječ o manjku samodiscipline. Problem možda leži dublje.

Ne možete prestati jesti, u vezi ste za koju znate da vam šteti, a ipak u njoj ostajete? Možda i uspijevate nakratko riješiti stvari - ostavljate partnera, izbacili ste šećer iz prehrane i vidite rezultate, no ipak uskoro se vraćate lošim navikama. Što je to što vuče natrag?

Psiholozi tvrde kako ne mora biti riječ o manjku samodiscipline. Problem možda leži dublje, u nesvjesnom dijelu nas, a korijen mu je u ranom djetinjstvu.

Nakon što shvatimo da stalno biramo loše partnere - narcisoidne osobe i manipulatore koji nam ne pružaju ljubav, mogli bismo pomisliti da se radi o sudbini i da nemamo sreće u ljubavi. No, nije o tome riječ, kaže psihologinja Erin Leonard za portal Psychology Today.

Radi se, objašnjava, o tome da smo i u djetinjstvu imali odnos koji nam je emocionalno štetio. Biranje egocentričnog partnera u odrasloj dobi možda ima veze s roditeljem koji se u djetinjstvu tako isto ponašao prema nama. Naravno, nesvjesno.

Osoba koja bira takvog partnera najčešće žudi za pažnjom. Egocentrični partner tretirat će tu osobu lijepo te će se ona kraj njega osjećati voljeno sve dok on ne uvidi da mu se predala. Tada će krenuti s kritikama te će ju na kraju ostaviti.

Ostavljena osoba, koja, kako smo ranije rekli, najviše od svega žudi za prihvaćanjem, zbog manjka ljubavi će postati tjeskobna i depresivna, a svaki idući odnos će završiti isto jer narcisoidni i egocentrični partneri, kakve bira, ne mogu voljeti, manjka im empatije i ne mogu joj dati to što traži. Štoviše, njima treba baš to da se osjećaju nadmoćno i bit će dobro tek kada osobu kraj sebe povrijede, a ta osoba traži baš ono što joj egocentričan partner ne može dati - ljubav, pripadanje, sigurnost.

Isti mehanizmi mogu se vidjeti kod prejedanja ili nekontroliranog shoppinga. Pretjerano trošenje može biti nesvjestan način odrasle osobe da dobije potvrdu koja je izostala u djetinjstvu. Dijete koje je odraslo bez potvrde o tome da je vrijedno i prihvaćeno, za istom će čeznuti u odrasloj dobi i pokušati je dobiti kroz ovisnosti ili ponašanje koje mu šteti. Kupovinom materijalnih stvari sami sebi ćemo pokušati dati na vrijednosti.

Okrivljavanje roditelja za pogreške koje su učinili dok smo bili maleni, nije rješenje. Riječ je o nesvjesnim mehanizmima koji nemaju veze s time koliko smo bili voljeni. 
Disfunkcionalnog se ponašanja možemo osloboditi samo tako da otkrijemo kako su nas oblikovala iskustva iz djetinjstva i koji su utjecaj imala na razvoj naše svijesti o samima sebi.

Ako i sami imate maleno dijete pokušajte se sjetiti svojih osjećaja iz djetinjstva i pružite djetetu sve ono što je vama nedostajalo u emocionalnom smislu, kako bi izraslo u što jaču i cjelovitiju osobu kojoj neće trebati potvrda izvana o tome koliko vrijedi.