Da li ste se ikad zapitali koje su zajedničke osobine sretnih ljudi? Po čemu se prepoznaju sretni ljudi?

Prvo što upada u oči jest UNUTRAŠNJI MIR. Kad njega imate, da živite u objektivno najjadnijim uvjetima, vama je dobro. Mislite da to nije tako? Razuvjerit će vas primjeri iz života. 

Sjetite se samo slike vrlo uspješne osobe koja ima sve u statusnom smislu, od položaja, imanja, obitelji, novca, pa čak i relativno dobrog zdravlja, no u duši nema mira. Vjerojatno zato što joj nešto bitno nedostaje. Što je to, ona treba istražiti sama, no ako tog nema, slika je to čovjeka koji ne zrači unutrašnjim mirom. Nema ga, stalno je pod stresom, ili se osjeća prazno tražeći dalje i gomilajući nešto za što misli da će mu (joj) donijeti ispunjenje, no to ne nalazi. Kao rupa bez dna u koju nikako da dođu pravi sadržaji.

Sjetite se sad slike osobe koja živi u prilično skromnim uvjetima, bez neke pompe, slave ili sličnog, ali zrači nekim unutrašnjim sjajem i mirom. Osoba je to koja uživa u svakom trenutku svog življenja, koja je blaga srca i puna ljubavi za svoje bližnje. Njena očekivanja su prirodna, a život živi dan po dan i čestito. Ne mora biti neki asket ili posvećenik, naprotiv. Može imati malu ili veliku obitelj, može biti i sama, ali povezanost s onim višim u sebi stalno je prisutna i kanali kroz koji dolazi taj uzvišeni mir i energija, otvoreni su. Ne samo da je u duši mirna, nego isti taj mir zrači iz sebe, pa je u društvu takve osobe ugodno.

Zamislite sad da prva od ove dvije osobe izgubi nešto od onog što ima. Njena reakcija bila bi neka od negativnih emocija koje bi se razvile još jače. Vjerojatno bi bila i dramatična.

Kad bi se nešto slično dogodilo drugoj osobi, ona bi također u prvi tren osjećala jednu vrstu brige, nezadovoljstva, ali ni izdaleka kao prva. Brzo bi se sabrala i povratila kroz svoj unutrašnji mir, te jednako nastavila dalje. 

U čemu je štos?

Stvar je u tome što se radi o unutrašnjem miru koji nije vezan uz vanjske stvari, nego je prisutan i njegovan kao trajnije stanje duše koja ga je dosegla, koji je NEZAVISAN.

Uspijete li to postići, malo je oluja koje će moći utjecati na vas, a ako i dođu, riješit ćete ih poput uboda komaraca.

Zato je važno unutrašnje duhovno jačanje. 

Poznata je izreka: Znanje je moć, istina je sloboda, mudrost je sreća.

Većina ovog karakterizira sretne ljude. 

Prvo, oni dosežu znanje prirode zahvaljujući svojim vrlinama. Žive u istini na kvalitetan način. Nema lažnjaka, ne varaju niti sebe, niti druge s nekim pretvaranjima. Ono su ono što jesu. Oni nemaju masku i ne troše energiju na njeno održavanje. 

Također, oni jednostavno znaju živjeti na ispravan način. Što to znači? 

To je takav stil života kroz koji im se u svakom trenutku otvaraju prilike za rast i razvoj. Oni poštuju prirodu stvari i prihvaćaju događaje koji im dolaze na njihovom životnom putu - s mirom. A onda se zbog tog mira s njima lakše i nose. 

Sretni ljudi imaju i osjećaj za mjeru u svemu. Sklad je nešto što je dio njihove ličnosti. Ne mora značiti da su to u startu imali. Ne. Oni su to najčešće otkrili, prepoznali, odnjegovali i održali se u tom. 

To se može postići jedino ako je čovjek ISKREN prema sebi i prema svijetu oko sebe, te ako je ozbiljan u svojim namjerama i postupcima. 

Važno je da ono što mislimo, govorimo i činimo bude U JEDINSTVU. Samo tako postići ćemo i održati unutrašnji mir.

Mnogo je putokaza rečeno i napisano za put u sreću, a ovo je samo jedan od njih. Pokušajte u svom životu primijeniti nešto od spomenutog i promatrajte kako će se vaš život početi mijenjati na bolje. Uspijete li ući i održati trajnije stanje unutrašnjeg mira, sreća će biti stalno prisutna u vašem srcu.