Dobra vijest je da se ortoreksija može prepoznati i liječiti - uz pomoć nutricionista koji su specijalizirani za poremećaje prehrane ili terapeuta koji razumiju složenost odnosa prema hrani.
U svijetu u kojem se o gotovo svakoj namirnici vode rasprave, sve
više hrane “obogaćuje se” proteinima, a pametni uređaji prate
svaki naš biometrijski podatak, lako je upasti u zamku pretjerane
brige o zdravlju.
Uz nepregledan niz savjeta na internetu i društvenim mrežama,
nije lako razaznati što nam stvarno koristi, a što je samo novi
trend, posebno kada je riječ o prehrani.
Videozapisi u kojima se određena hrana proglašava “lošom” ili
“punom umjetnih sastojaka” dodatno potiču kolektivnu opsesiju
“čistim” i “zdravim” načinom prehrane. I dok zdraviji odabiri
mogu pozitivno utjecati na naše tijelo i dobrobit, ponekad
takav pristup može otići predaleko i postati štetan.
Tada govorimo o ortoreksiji.
Iako ortoreksija još nije službeno prepoznata kao dijagnoza u
medicinskim priručnicima poput DSM-5,
nutricionistice Beth Auguste i Beth
Heise objašnjavaju da je riječ o poremećaju prehrane
koji stručnjaci sve češće prepoznaju u praksi,
prenosi Index.
“Radi se o poremećaju koji još nema službenu dijagnozu, ali
je dobro poznat među stručnjacima koji rade s osobama koje
imaju poremećaje u prehrambenom ponašanju”, objašnjava
Auguste.
Ortoreksiju najlakše možemo opisati kao opsesivnu potrebu za
zdravom i “čistom” prehranom, u kojoj hrana postaje izvor
tjeskobe, a pravila o jelu stroga i nefleksibilna.
Kako prepoznati ortoreksiju?
Stručnjakinje ističu nekoliko znakova koji upućuju na to da
briga o prehrani možda prelazi granicu.
Stroga pravila bez medicinskog razloga
Ako osoba izbacuje cijele skupine namirnica a da za to ne
postoji medicinska potreba (poput alergije ili
preporuke liječnika), to može biti znak problema.
“Ortoreksija se može očitovati slično kao anoreksija – kroz
snažnu potrebu za potpunom kontrolom nad onime što se jede i
odakle hrana dolazi,” kaže Auguste.Osobe izbjegavaju druženja
jer ne znaju hoće li biti “prikladne” hrane? Ako nečiji
planovi ovise o meniju, to bi mogao biti znak za uzbunu. “Kad
prehrambena pravila počnu ometati svakodnevni život i odnose
s drugima, vrijeme je da osoba potraži podršku,” kaže
Auguste.
Opsesivno proučavanje sastojaka
Povremeno provjeravanje etiketa je normalno, osobito ako
imamo određene prehrambene ciljeve. No ako analiziramo
svaki sastojak i trošimo sate na planiranje obroka, to
može ukazivati na ortoreksiju.
Osjećaj krivnje kada prekršimo pravila
Ako pojedemo nešto izvan svojih pravila i odmah osjetimo
tjeskobu, grižnju savjesti ili strah – to je znak da naš
odnos s hranom možda više nije zdrav.
“Kada počnete stalno razmišljati o tome što i kako
jedete, i kada vas čak i male ‘pogreške’ emocionalno
pogađaju, vrijedi se zapitati gdje je granica,” kaže
Heise.
Što učiniti ako se prepoznajemo?
Dobra vijest je da se ortoreksija može
prepoznati i liječiti – uz pomoć nutricionista koji su
specijalizirani za poremećaje prehrane ili terapeuta koji
razumiju složenost odnosa prema hrani.
“Važno je razgovarati sa stručnjacima koji vam mogu
pomoći procijeniti jeste li na zdravom putu i ponuditi
podršku,” savjetuje Auguste. Heise ističe da je moguće
razviti zdrav i opušten odnos prema prehrani, ali ključno
je reagirati na vrijeme – prije nego što opsesija preuzme
svakodnevicu.
Zdrava prehrana ne znači savršenstvo
Naši prehrambeni izbori ne moraju (i ne trebaju) biti
isti kao oni koje zagovara influencer, susjed ili kolega.
Svatko ima svoje potrebe, ritam i prioritete. “Umjesto da
se fokusirate na to je li nešto ‘čisto’, zapitajte se
unosite li dovoljno raznolikosti i hranjivih tvari,”
savjetuje Heise.
Auguste dodaje da treba izbjegavati crno-bijeli pristup
prehrani. Kada si postavimo nerealna pravila, neuspjeh je
gotovo neizbježan, a s njim dolazi i sram, što dodatno
narušava odnos prema hrani. “Kada kažete ‘Uvijek jedem
zdravo’, sami sebi postavljate pritisak. Bolje je reći
‘Uglavnom jedem zdravo’ – to ostavlja prostora za
ravnotežu,” objašnjava Auguste.
Zdrava prehrana je proces koji traje cijeli život. Nije
riječ o savršenstvu, nego o dosljednosti i
fleksibilnosti. Vaše se potrebe s vremenom mijenjaju, a
povremeni izleti iz rutine nisu neuspjeh, već dio
ravnoteže. “Nekoliko manje idealnih izbora neće vam
narušiti zdravlje. Najvažnije je gledati širu sliku i
dugoročno unositi ono što vašem tijelu zaista treba,”
zaključuje Heise.