Jednom kad uvidite da ništa što oni kažu ili rade nije zbog vas, nije važno tko o vama širi glasine, tko vas za nešto krivi, tko vas odbacuje ili se ne slaže s vašim stajalištem. Nijedan trač ne utječe na vas. Čak se ne trudite braniti svoj kut gledanja. Jednostavno puštate da psi laju, a oni će zasigurno lajati i lajati i lajati. Pa što? Što god ljudi rekli ne utječe na vas jer ste otporni na njihova shvaćanja i emocionalni otrov.
Zamislite da ste u ogromnom trgovačkom centru gdje postoji
na stotine kino dvorana. Gledate oko sebe kako bi vidjeli
što se prikazuje i primjećujete film sa svojim imenom u
njemu. Nevjerojatno!
Ulazite u kino i unutra nema nikoga osim jedne osobe.
Vrlo tiho, pokušavajući da ju ne uznemirite, sjedate kraj te
osobe koja vas čak i ne primjećuje, svu svoju pažnju usmjerila je
na film. Pogledate na platno i kakvo iznenađenje!
Prepoznajete svaki lik u tom filmu – svoju majku, svog oca, braću
i sestre, svoje voljeno biće, djecu, prijatelje… Onda ugledate i
glavnog junaka u filmu – sebe!
Vi ste zvijezda filma i to je priča o vama. A ta osoba pored vas
pa to ste također vi, gledate sebe kako glumite u filmu. Naravno,
glavni junak je upravo onakav kakav vi vjerujete da jeste, a tako
je i sa svim sporednim likovima jer vi znate tu priču o sebi.
Poslije nekog vremena, osjećate kako vam je pomalo dosta svega
ovoga čemu ste upravo prisustvovali i odlučujete otići u
drugu kino dvoranu.
I u ovom kinu je samo jedna osoba koja gleda film i ni ona
ne primjećuje kad sjednete pored nje. Počnete gledati film i
prepoznajete sve likove, ali vaša uloga ovog puta je sporedna.
Ovo je priča o životu vaše majke i ona je ta koja gleda film
usmjerivši na njega svu svoju pažnju. Onda shvaćate da majka
nije ista ona osoba koja je bila u vašem filmu. Princip na koji
ona prikazuje sebe potpuno je drugačiji.
Riječ je o načinu na koji vaša majka želi da je svi vide. Vi
znate da to nije istinito. Ona jednostavno glumi. Ali onda
shvaćate da je to način na koji ona sebe doživljava i to je neka
vrst šoka za vas. Zatim primjećujete da lik koji ima vaše
lice nije ista osoba koja je bila u vašem filmu. Kažete sebi:
“Ah, to nisam ja”, ali sad možete sagledati kako vas vidi vaša
majka, što misli u vezi vas, a to je daleko od onoga što vi
mislite o sebi.
Onda uočite lik svog oca i kako ga vidi vaša majka, a to se mnogo
razlikuje od onoga što vi vidite. Potpuno je izvrnuto, kao i
njeno opažanje svih drugih likova. Vidite način na koji majka
vidi vaše voljeno biće i čak se pomalo naljutite na nju. “Kako se
usuđuje!” Ustajete i izlazite iz dvorane.
Idete u sljedeće kino i tamo se prikazuje priča o vašim
voljenima. Sada možete uočiti da način na koji vas vaši voljeni
doživljavaju i taj lik je potpuno drugačiji od onog koji je bio u
vašem filmu ili onog koji je bio u filmu vaše
majke. Shvaćate način na koji vaše voljeno biće vidi vašu
djecu, obitelj, vaše prijatelje. Možete pratiti kako osoba
koju volite želi prikazati sebe, a to se razlikuje od onoga
kako je vi vidite.
Onda odlučite otići na prikazivanje filmova vaših
prijatelja, vaše braće i sestara i otkrivate kako svi u svojim
filmovima “iskrivljuju” likove.
Nakon što ste odgledali sve te filmove, odlučujete se vratiti u
prvu dvoranu i ponovo vidjeti vlastiti film. Promatrate
sebe kako glumite, ali više ne vjerujete ni u što, niste više
sigurni u vlastitu priču jer ste shvatili da je to, ipak, samo
priča. Sada znate da je to što ste glumili cijelog života zaista
bilo bespotrebno jer vas nitko ne vidi onako kako biste vi
željeli.
Jasno uočavate da svu dramu koja se odvija u vašem filmu zapravo
nitko oko vas ne primjećuje. Očigledno je pažnja svih usmjerena
na vlastite filmove. Ljudi čak ne primjećuju ni kad
sjedate kraj njih u njihovom kinu! Glumci su svu pažnju
usredsredili na svoju priču, a to je jedina stvarnost u kojoj oni
žive. Njihova pažnja je toliko zauzeta osobnom tvorevinom da
čak ne opažaju ni vlastito prisustvo – prisustvo onog tko
promatra njihov film.
U tom trenutku za vas se sve mijenja. Ništa više nije isto, jer
sada razumijete što se zaista događa.
Ljudi žive u svom svijetu, u vlastitom filmu, u svojoj priči. Oni
ulažu svu svoju vjeru u tu priču i ona je za njih istinita, ali
to je relativna istina jer nije istina za vas. Sada možete
vidjeti da se sva njihova mišljenja o vama tiču lika koji živi u
njihovom filmu, a ne u vašem. Onaj kome sude umjesto vas je lik
koji oni stvaraju. Što god ljudi mislili o vama zaista se tiče
samo slike koju oni imaju, a ta slika niste vi. U ovom trenutku
jasno je da vas ljudi koje najviše volite zapravo ne poznaju, a
ni vi njih ne poznajete.
Jedina stvar koju znate o njima je ono što vjerujete u vezi sa
njima. Upoznati ste samo sa slikom koju ste stvorili, a ona nema
nikakve veze sa stvarnim ljudima. Mislite da dobro poznajete
svoje roditelje, bračnog partnera, svoju djecu i prijatelje vrlo
dobro. Istina je da nemate pojma što se događa u njihovom svijetu
– što oni misle, što oni osjećaju, o čemu sanjaju.
Onda dolazite do zaključka da ne znate čak ni sebe, jer ste
toliko dugo glumili da ste postali majstor u pretvaranju da ste
ono što niste. Sa sviješću o ovome uviđate koliko je besmisleno
reći: “Moja voljena osoba me ne razumije.”
Nitko vas ne razumije. Naravno da vas ne razumiju. Čak ni vi ne
razumijete sebe. Vaša osobnost se neprestano mijenja, od
jednog trenutka do drugog, u skladu s ulogom koju igrate, u
odnosu s drugim likovima u vašoj priči, u skladu s načinom na
koji sanjate u to vrijeme.
Kod kuće, vi imate neku svoju određenu osobnost. Na poslu, vaša
osobnost je potpuno drugačija. S vašim prijateljima se
ponašate na jedan način, a s prijateljicama na drugi. Ali čitavog
života ste unaprijed donosili zaključke da vas drugi ljudi
poznaju vrlo dobro i kad oni ne naprave ono što očekujete,
vi to shvaćate osobno, reagirate bijesno i koristite riječi da
stvorite mnogo sukoba i drame ni za što.
Sada je lako razumjeti zašto postoji toliko sukoba među ljudima.
Svijet je naseljen milijardama sanjara koji NISU SVJESNI da ljudi
žive u vlastitom svijetu, sanjaju svoj san. S točke gledišta
glavnog lika, koja je jedina točka gledišta, sve se vrti oko
njega. Kad sporedni likovi kažu nešto što ne odgovara njegovom
uglu promatranja, on se ljuti i pokušava obraniti svoj
položaj.
Želi da sporedni likovi budu onakvi kakvi on želi da budu, a
ako nisu takvi, on se osjeća uvrijeđeno. On sve doživljava
osobno. Sa sviješću o ovome možete doći do rješenja, a ono je
vrlo jednostavno i logično: ne shvaćajte ništa osobno.
Jednom kad uvidite da ništa što oni kažu ili rade nije zbog vas,
nije važno tko o vama širi glasine, tko vas za nešto krivi, tko
vas odbacuje ili se ne slaže s vašim stajalištem. Nijedan trač ne
utječe na vas. Čak se ne trudite braniti svoj kut gledanja.
Jednostavno puštate da psi laju, a oni će zasigurno lajati i
lajati i lajati. Pa što? Što god ljudi rekli ne utječe na vas jer
ste otporni na njihova shvaćanja i emocionalni otrov. Otporni ste
na grabljivice, na one koji koriste trač da povrijede ostale
ljude, na one koji žele iskoristiti druge kako bi sebe
povrijedili.
Ne shvaćajte ništa osobno – poruka je koja predstavlja odlično
pomagalo za interakciju s pripadnicima vaše vrste, između ljudi.
I to je karta koja vas vodi pravo u osobnu slobodu jer više ne
morate upravljati svojim životom prema mišljenjima drugih osoba.
To vas istinski oslobađa!