Kultivirani ozelenjeni krovovi stvaraju takozvane odskočne biotope - mjesta koja služe kao područja za razmnožavanje ili kao utočište za različite i često ugrožene vrste.
Kultivirani ozelenjeni krovovi stvaraju takozvane odskočne
biotope – mjesta koja služe kao područja za razmnožavanje ili kao
utočište za različite i često ugrožene vrste.
Čitavi dijelovi manjih mjesta i gradova neiskoristivi su, s
obzirom na to da mnoge životinje, osobito kukci, ne uspijevaju
prijeći dug put od jedne velike zelene površine do druge.
Zeleni krovovi u tom slučaju funkcioniraju kao odskočne daske
koje im skraćuju udaljenost.
Više je razloga za kultiviranje zelenih krovova, počevši od toga
da se smanjuje pregrijavanje vanjske površine i
unutrašnjosti zgrade ili kuće.
“Ozelenjeni krovovi ne samo da unose prirodnu raznolikost u
gradska središta, nego u ljetnim mjesecima sprečavaju i
zagrijavanje gradova”, smatra Annika Dobbers, savjetnica projekta
“Više zelenila u kući” pokrenutog u pokrajini
Sjevernoj Rajni-Vestfaliji.
Dok se po vrlo vrućem vremenu na uobičajenom garažnom krovu
dosegne temperatura i do 80 Celzijevih stupnjeva, na ozelenjenom
krovu ona iznosi samo 30 stupnjeva.
Niže temperature smanjuju opasnost od toplinskog
oštećenja krovne konstrukcije, a istodobno se smanjuje i
temperatura u zgradi i oko nje jer se zrak noću brže
rashlađuje.
“Ne treba zaboraviti i da je ozelenjeni krov uvijek filtar
za finu prašinu i dobro skladište za kišnicu”, kaže Dobbers.
Dodaje kako je to važno za vrijeme dugotrajnih i
obilnih oborina jer sprečava opterećenje kanalizacija i
poplave.
Njemačka udruga BuildingGreen (BuGG) smatra da je
prednost zelenog krova i to što biljke pridonose da se u zgradi i
izvan nje smanji svakodnevna buka.
Zeleni krovovi postoje u dva oblika – ekstenzivnom i
intenzivnom.
Intenzivni krov doseže visinu između 25 i 100 centimetara. Na
njemu ima mjesta za korijenje grmlja i drveća, pa takav
krovni vrt zahtijeva i višu strukturu, ali i više truda. Stoga su
ekstenzivni zeleni krovovi češći.
Krovna konstrukcija ekstenzivnog ozelenjavanja visoka je samo
između 8 i 15 centimetara pa je pogodna i za manje krovove,
poput onih na nadstrešnicama za bicikle na kojima mogu uspješno
rasti sukulenti.
“Kod takve vrste krova najprije se postavlja podloga slična
oblozi za ribnjak, što sprečava korijenje da uraste u
strukturu i da prouzroči curenje”, kaže Dobbers.
Potom se na vrh postave zaštitni sloj, drenažni sloj i
filtar, a nakon toga podsloj ili supstrat. Završni sloj čine
biljke.
Supstrat za ekstenzivno ozelenjavanje čine
ekspandirani škriljevac, ekspandirana glina i
plovućac. Da bi se omogućilo otjecanje viška
kišnice BuGG savjetuje dovoljno dubok sloj za drenažu i
dobre krovne odvode.
Za ekstenzivno ozelenjavanje najprikladnije su biljke koje se
dobro nose sa supstratom siromašnim hranjivim tvarima i ljetnom
sušom.
Da bi se zajamčilo brzo zatvaranje biljnoga pokrova on
se na početku treba dobro zaliti, a potom ga je jednostavno
održavati.
Praznine u pokrovu treba prekontrolirati i popuniti jednom
godišnje te pritom ukloniti nepoželjne biljke koje smatramo
korovom. Dobbers savjetuje da se istodobno provjeri jesu li
krovni odvodi otvoreni.
Želite li postaviti veći zeleni krov, primjerice na garaži ili na
kući, trebali biste pozvati statičara koji će provjeriti
može li zgrada podnijeti dodatnu težinu biljaka, kišnice i
snijega ili će ga trebati ojačati.
Na krovovima s nagibom od deset ili više stupnjeva treba
postaviti neku vrstu zaštite od
smicanja da bi se spriječilo klizanje vegetacije.