Aralsko more, nekoć četvrto po veličini jezero na svijetu smješteno između Uzbekistana i Kazahstana, presušuje od 1960-ih i dovodi do značajne ekološke krize, no postoje napori da se kriza preokrene.
Izvještaj koji je pripremila Anadolu Agency za Svjetski dan
močvarnih staništa (2. veljače), pod naslovom “Nekada jezero,
sada pustinja”, detaljno opisuje karakteristike Aralskog jezera,
uzroke njegovog isušivanja, njegov utjecaj na okoliš i mjere koje
je uzbekistanska vlada poduzela kako bi ublažila katastrofu, piše
Caspian Post.
Tijekom sovjetske ere, između 1960. i 1990. godine, regija je
pretvorena u središte proizvodnje pamuka. Poljoprivredno
navodnjavanje proširilo se s 4,5 milijuna na sedam milijuna
hektara, značajno povećavajući potražnju za vodom i smanjujući
dotok rijeka Syr Darya i Amu Darya, koje su nekoć održavale
jezero.
Ovaj je problem javnosti postao posebno poznat nakon što su
organizacije Anti-Slavery International i Environmental Justice
Foundation prozvale firme poput Nikea, H&M-a i Zare zbog
zabrinutosti oko upotrebe prisilnog dječjeg rada na
uzbekistanskim poljima pamuka (napajanih Aralskim morem).
Konkretno, istraga je otkrila da je Beximco Textiles iz
Bangladeša, dobavljač za Inditex (vlasnika Zare), koristio pamuk
iz Uzbekistana. Neke od ovih kompanija prekinule su suradnju s
dobavljačima pamuka iz Uzbekistana, Turkmenistana i Sirije zbog
ovih optužbi, godinama kasnije.
Aralkum: najmlađa pustinja na svijetu
Prije industrijske eksploatacije Aralskog mora, npr. tamo
1960-ih, Amu Darja je davala 38,6 kubičnih kilometara vode
godišnje, dok je Sir Darja osiguravala 14,5 kubičnih kilometara.
No, veliki projekti navodnjavanja preusmjerili su većinu ove vode
na polja pamuka, uzrokujući brzo smanjenje Aralskog jezera. Do
ranih 2020-ih, površina jezera smanjila se gotovo devet puta,
razina vode pala je tri puta, a obujam petnaest puta.
Godine 1960. Aralsko more se prostiralo na 68.000 četvornih
kilometara, s volumenom vode od 1083 kubičnih kilometara. Duljina
mu je iznosila 426 kilometara, širina 284 kilometra, a najdublja
mu je točka dosezala 68 metara. Danas se površina jezera smanjila
na 8000 četvornih kilometara, volumen vode mu je pao na 75
kubičnih kilometara, a najveća mu je dubina samo 20 metara.
Jezero se i dalje povlači, s godišnjim gubitkom dubine od 80 do
110 centimetara.
Vode koje su se povukle podijelile su jezero na dva dijela,
ostavljajući dio u Uzbekistanu, a drugi u Kazahstanu. Oko 300
otoka koji su nekoć bili napučeni oko jezera spojili su se s
okolnim kopnom.
Kako se Aralsko more povlačilo, njegovo nekadašnje morsko dno –
koje se prostire na više od četiri milijuna hektara –
transformiralo se u pustinju Aralkum, koja se često naziva
najmlađom pustinjom na svijetu. Svake godine pješčane oluje
diljem središnje Azije nose otprilike 100 milijuna tona prašine
pune soli, pogoršavajući ekološke uvjete. Znanstvenici
izvještavaju da su tragovi ovih čestica prašine pronađeni u
planinama Pamira, kod Hindukuša, gdje ubrzavaju topljenje
ledenjaka.
Isušivanje jezera povećalo je eroziju tla i onečišćenje zraka,
ugrožavajući zdravlje ljudi, životne uvjete i biološku
raznolikost. Ekološka katastrofa utjecala je na egzistenciju
gotovo tri milijuna ljudi u slijevu, pridonoseći širenju bolesti
i sve većoj stopi smrtnosti dojenčadi.
U ribarskom gradu Muynaku, nekoć uspješnoj luci, poljoprivredna
je zemlja jako salinizirana, a obala se povukla za više od 100
kilometara. Kao rezultat toga, poljoprivreda i ribarstvo su
propali, prisiljavajući mnoge stanovnike da migriraju u potrazi
za boljim prilikama, piše Caspian Post.