Ponekad se svi trebamo podsjećati na ljepotu i slatkoću istinskog upijanja sadašnjeg trenutka – ljudi, dijaloga i neprocjenjivih malih darova koji u njemu postoje.

Moramo se podsjetiti na to kako je biti istinski prisutan, prihvaćati i biti u miru. Zato što prečesto, usred drame i kaosa života, to zaboravljamo. Zaboravili smo jednostavno biti i disati s onima oko nas. Zaboravljamo cijeniti ljepotu koju posjeduju, unatoč njihovim manama.

Prije 18 godina, jedne prohladne večeri, nakon što sam proveo gotovo svaku budnu minutu s Angelom osam dana, znao sam da joj moram reći samo jednu stvar.

Tako kasno u noć, neposredno prije nego što je zaspala, šapnuo sam joj u uho. Nasmiješila se … to je bio osmijeh koji me natjerao da se nasmiješim. I rekla je: “Kad mi bude 75, i kada budem razmišljala o svom životu i kako je bilo biti mlad, nadam se da ću se sjetiti ovog trenutka.”

Nekoliko sekundi kasnije zatvorila je oči i zaspala. Soba je bila mirna … gotovo tiha. Sve što sam mogao čuti bilo je nježno disanje. Ostao sam budan razmišljajući o vremenu koje smo proveli zajedno i svim izborima u našim životima koji su omogućili ovaj trenutak. U jednom trenutku shvatio sam da nije važno što smo učinili ili gdje ćemo završiti. Ni budućnost nije bila bitna.

Sve što je bilo važno bilo je spokojstvo trenutka.

Samo biti s njom i disati s njom.

Zašto sam samo podijelio tu priču s vama?

Zato što to pomaže da se podsjetim.

I, znam da i vi ponekad trebate podsjetnik.

Ponekad se svi trebamo podsjećati na ljepotu i slatkoću istinskog upijanja sadašnjeg trenutka –ljudi, dijaloga i neprocjenjivih malih darova koji u njemu postoje, piše Marc and angel.

Moramo se podsjetiti na to kako je biti istinski prisutan, prihvaćati i biti u miru.

Zato što prečesto, usred drame i kaosa života, to zaboravljamo.

Zaboravili smo jednostavno biti i disati s onima oko nas.

Zaboravljamo cijeniti ljepotu koju posjeduju, unatoč njihovim manama.

Dakle, pisao sam o neprocjenjivom trenutku iz moje daleke prošlosti koji mi pomaže da pronađem svoju unutarnju smirenost, bez obzira gdje se nalazim ili s kim sam. I da, shvaćam da nije svaki trenutak ljubavna priča. Ali ne mora svaki trenutak biti dovoljno dobar za nas …

Ljudska supermoć smirenost

Najosnovnija agresija prema sebi i drugima – najosnovnija šteta koju možemo svakodnevno učiniti ljudskoj prirodi jest ostati u neznanju jer nemamo svijesti ili hrabrosti gledati sebe i druge iskreno i nježno.

Cijeli dan, svaki dan, mnogi od nas se ljute na ljude i njihove situacije kada ne uspiju ispuniti naša očekivanja, kao da nam njihova stvarnost nije dovoljna i nikada neće biti. Odbacujemo te ljude i njihove “probleme” jer se oni nekako čine drugačijima od naših. Osjećamo da trebamo nešto bolje, nešto više od njih – i vrištimo iznutra!

Dopuštamo našim emocijama i tjeskobama da uzmu najbolje od nas. Tako postajemo slijepi i ne vidimo istinu …

Istina je da, kad nas netko uznemiri, to je često zato što se ta osoba ne ponaša u skladu s našom fantazijom o tome kako se “treba” ponašati. Frustracija, dakle, ne proizlazi iz ponašanja te osobe, već iz toga kako se njeno ponašanje razlikuje od naše fantazije.

Smirenost je ljudska supersila!

Bez obzira na situaciju, krajnja mjera naše mudrosti i snage je koliko smo mirni kada se suočimo sa situacijom. Sposobnost da ne pretjerujemo ili uzimamo stvari osobno održava naš um jasnim i srce je tada u miru, što nam odmah daje prednost.

Biti miran pod pritiskom

Tijekom proteklog desetljeća Angel i ja pronašli smo način na koji postupno kultiviramo sami sebe – ukrotili smo naše tendencije da se naljutimo i iritiramo ljude kad njihovo ponašanje ne odgovara našim očekivanjima.

Kao ljudska bića, opet, svi u glavi imamo ideju o tome kakve bi stvari trebale biti, i nažalost, to je ono što nas često najviše uznemiri. Svi smo frustrirani kada se stvari ne odvijaju na način na koji očekujemo, a ljudi se ne ponašaju kako bi „trebali“. Očekujemo da se naši supružnici i djeca ponašaju na određeni način, naši prijatelji da budu ljubazni, nepoznati ljudi manje teški, život lakši, i tako dalje i tako dalje.

A kad nas stvarnost pogodi, a čini se da svatko i sve radi suprotno od onoga što mi želimo, osjećamo unutarnji pritisak, a onda pretjerano reagiramo, pojavljuje se ljutnja, frustracija, stres, suze itd.

Što možemo učiniti u vezi s tim?

Dišite… i bolje razmislite.

Ne možete kontrolirati kako se drugi ponašaju. Ne možete kontrolirati sve što vam se događa. Ono što možete kontrolirati je kako reagirate na sve. U vašoj reakciji je vaša najveća prilika.

Kada se osjećate kao da će vam glava eksplodirati, duboko udahnite. Duboko disanje oslobađa od napetosti, smiruje naše reakcije i omogućuje nam da utišamo naše tjeskobne živce kako bismo izabrali pažljivije i konstruktivnije odgovore, bez obzira na situaciju.

Tako, primjerice, udišite i izdišite sljedeći put kada vas drugi vozač iznervira u prometu. Zamislite da su svi vozači na putu duboko udahnuli prije nego što su počeli jedni drugima pokazivati ružne geste i prije nego su počeli vrištati jedni na druge.

Nema sumnje da nas može izluditi kada ne dobijemo ono što očekujemo od ljudi, pogotovo kad su nepristojni i teški. Ali pokušati promijeniti nepromjenjivo, želeći da drugi budu upravo onakvi kakvi mi želimo da budu – to jednostavno ne funkcionira. Alternativa je, međutim, većini nas nezamisliva: disati, otpustiti, voditi primjerom i prihvatiti ljude čak i kad nas iritiraju.

Evo načina na koji smo se Anđela i ja kultivirali i pronašli kompromis:

Budite doista prisutni.
Duboko dišite i to radite često.
Podsjetite se da ne možete kontrolirati druge ljude.
Podsjetite se da se drugi ljudi mogu nositi sa svojim životima bez obzira na to što odaberu.
Ne shvaćajte njihovo ponašanje osobno.
Treba vidjeti dobro u njima (čak i kad je teško).
Otpustiti ideale i očekivanja koja imamo za druge, i život općenito, koji uzrokuju nepotrebne frustracije, dramu i napade gnjeva.
Zapamtiti da kada su drugi teški, često prolaze kroz teško vrijeme o kojem ne znamo ništa. I tada im treba dati suosjećanje, ljubav i prostor.

Živjeti na taj način iziskuje praksu, ali vrijedno je toga. To nas čini manje frustriranima, pomaže nam da budemo pažljiviji, poboljšava naše odnose, snižava stres i omogućuje nam da svijet postane malo mirnije mjesto.

Sada je na vama red …

Usadite malo više ljubavi u ovaj svijet, čak i kada ne postoji velika ljubavna priča za ispričati.

Volite ljude s kojima ste, koliko god je to moguće, sve dok ne budete s ljudima koji doista zaslužuju vašu ljubav.

Manje izbacujte frustracije.

Manje radite drame.

Dublje dišite, budite prisutni i volite.

U konačnici, to je način na koji pronalazimo smirenost, mir i nove mogućnosti u životu.

Počnimo danas, zajedno.