Jeste li roditelj koji sa svojim djetetom radi svaki domaći zadatak, umjesto njega rješava probleme u školi i s prijateljima, kontrolira svaki njegov korak?

Ukoliko ste se prepoznali u ovom opisu, možda ste, a da niste ni svjesni, i vi takozvani “helikopter roditelj”.

Termin “helikopter roditelji” odnosi se na roditelje koji su sveprisutni, lete oko djece, ometaju im igru, brane ih od svih poželjnih i nepoželjnih frustracija i ne ostavljaju ih na miru.

Iako kažu da nisu za “helikopter” model odgoja, istraživanja pokazuju da je iz godine u godinu sve više roditelja koji svojoj djeci, žargonski rečeno, ne daju disati.

Kod nas je ista situacija, kaže psiholog Milica Grujić.

“Termin dolazi iz američke psihologije, ali obuhvaća sve roditelje koji se previše angažiraju, previše bdiju u odnosu na svoju djecu”, objašnjava ona.

Ovaj model roditeljstva poguban je i za roditelje i za djecu. Roditelji su non-stop u stanju zabrinutosti i opterećeni željom da od svega zaštite svoje dijete.

“Ozbiljna istraživanja kažu da je ovaj stil roditeljstva poguban za djecu zato što im time šaljemo poruku da nemamo povjerenja u njih, da ne vjerujemo dovoljno da će oni sami učiniti nešto dobro pa se zbog toga uvijek mora netko od roditelja miješati.

I s druge strane, nije dobro zato što se djeca moraju naviknuti odmalena na određenu vrstu frustracija kao sastavni dio života”, ističe Milica Grujić.

Ljubav roditelja prema djetetu i njegovu brigu ne može razumjeti onaj tko to nije osjetio i doživio. Međutim, stručnjaci kažu da postoji granica između brige i pretjerane brige.

“Roditelj treba biti uključen u život svog djeteta, treba biti zainteresiran za to što se djetetu događa, a isto tako treba pripremiti i dijete i sebe da je normalno da se događaju greške, da je normalno da postoji frustracija i da se ne može dobiti sve na gotovo.

Kao u svemu u životu, najteže je naći ravnotežu, ali ona je potrebna za optimum između kontrole i helikopter roditeljstva i nečega što se zove angažiran i zdrav roditelj”, zaključuje Grujić.

Ukoliko niste sigurni gdje je granica i kako naći ravnotežu, nemojte se ustručavati potražiti pomoć pedagoga ili psihologa, kako biste svom djetetu omogućili normalno odrastanje, razvoj i osamostaljivanje.