Koje piće nastaje od bobica smreke, oduvijek ga se smatralo ljekovitim, a svoju popularnost dobrim dijelom može zahvaliti ekonomskom embargu francuskih proizvoda u 17. stoljeću? Odgovor je – gin. Povijest njegova nastanka gotovo da je fantastična, u najmanju ruku turbulentna. Krenimo redom.

Prvi zapisi o ginu, iako ne u obliku u kojem to piće poznajemo danas, datiraju iz prvog stoljeća nove ere od kada je poznata prva kombinacija bobica smreke i destilacije alkohola. Radilo se zapravo o vinu s bobicama smreke koje se pilo za liječenje bolesti prsnog koša i iz današnje perspektive predstava začetak ideje o ginu.

Iako se smatra engleskim tradicionalnim pićem, gin je u Englesku zapravo došao iz Nizozemske. Naime, u 30-godišnjem ratu u 17. stoljeću Englezi su se upoznali s pojmom "Nizozemske hrabrosti", koju su Nizozemci zapravo dobivali pijući gin prije bitki. U to je doba Engleskom, Irskom i Škotskom vladao William III. koji se u ekonomskom ratu s Francuskom poslužio nekim i danas popularnim metodama kao što je zabrana uvoza francuskog alkohola. Paralelno s time je nastojao olakšati domaće gospodarstvo pa je tako osigurao porezne olakšice na proizvodnju alkoholnih pića.

Zahvaljujući svemu tome, u to su vrijeme gotovo svi Englezi pili, ali i proizvodili gin. Proces stabilizacije u smislu povećanja svijesti o konzumaciji u razumnoj mjeri te podizanja standarda proizvodnje, industrija gina prošla je u 19. stoljeću, pa danas imamo ne samo desetak ginova sa zaštićenim zemljopisnim porijeklom već se bez spominjanja gina uopće ne može govoriti o segmentu sofisticiranih pića.

DANAS OBILJEŽAVAMO DAN GIN TONICA

I dok su Englezi utrli put gin, Škoti su proizvodnju i kvalitetu podigli na sasvim novu razinu i to na otoku Islay s kojega dolazi omiljeni brend The Botanist gin. Ime je dobio, pogodit ćete, zbog količine bilja koja se u njemu nalazi – osim 9 uobičajenih aromatika, tu su i 22 vrste autohtonih biljaka ubranih na otoku. Gin danas najradije miješamo s tonicom koji je također u većem dijelu srednjeg vijeka smatran lijekom.

Upravo zbog tog uvjerenja o njegovoj ljekovitosti, a gotovo slučajno, rodio se gin tonic. Naime, britanski su kolonijalisti u 19. stoljeću u Indiji probleme s malarijom rješavali pijući tonic koji im je bio gorak, pa su ga ublažavali – ginom. Ginu, dakle, tonic pristaje savršeno. Zanimljivo je i da je sinonim za odličan tonic, popularni Schweppes, također nastao igrom slučaja u gotovo isto vrijeme, u 19. stoljeću. Za omiljeni Schweppes zaslužan je genijalni Johann Jacob Schweppe, inače urar, koji je otkrio kako u piće dodati mjehuriće, ključ dobrog gin tonica. Ostatak priče nam je poznat i da bilo gdje u svijetu naručite gin tonic, velike su šanse da će vam ga servirati sa Schweppesom upravo zbog njegovog izvrsnog okusa kinina, savršene reske pjenušavosti i autentičnog, profinjenog okusa.

Bobice smreke i danas se smatraju superhranom jer obiluju antioksidansima i flavonoidima koji poboljšavaju cirkulaciju i time pomažu radu srca. Business Insider navodi i da ispijanje gina pomaže u otklanjanju bolova povezanih s reumom i gihtom, kao i kašlja. Gin tonic obožava kraljica Elizabeta II., popularna spisateljica JK Rowling, glumac John Travolta, slavna Madonna… Gin tonic dolazi u toliko zanimljivih kombinacija i s različitim dodacima da je bez imalo sumnje jedno od najuzbudljivijih pića današnjice, prikladan za sve prigode.

Journal.hr