Mnogi od ovih filmova imaju kultni status, neki su odlično prihvaćeni, neki su omraženi, a nekima je status blockbustera u potpunosti zasjenio poruku.

Bacite oko na neke od omiljenih filmskih naslova i provjerite je li vam promakla poanta, piše Index.hr 

Američki psiho

Kad se pojavio, feministi diljem svijeta prezirali su ovaj film. Doduše, isto su mišljenje imali i o knjizi jer su pretpostavili da promiče nasilje na ženama. Štoviše, organizirali su i prosvjede tijekom snimanja i vršili pritisak na kompanije povezane s filmom. Nakon što se pojavio, mnogi su ga kritičari pokopali i nazvali ga "najogavnijim filmom godine". 

Iako je na momente težak za gledanje, kritičarima je promakao jedan ključan detalj. Ovo je, naime, očit primjer satirizacije nasilja, kritika mizoginije i film o posljedicama nihilizma. A to je možda malo previše za one koji su samo htjeli potvrditi svoje predrasude. 

The Happening

Radi se o filmu koji su, zbog suludog zapleta (biljke ubijaju ljude), svi dočekali na nož. Međutim, radi se o filmu koji nikada nismo trebali shvatiti ozbiljno. Ovo nikada nije trebao biti DOBAR film. 

Od samog početka Shyamalanova želja bila je stvoriti modernu verziju b-filma u stilu očajnih horora pedesetih i šezdesetih kao što su Ptice ili Invazija otimača tijela. 

Netko je to trebao javiti kritičarima. 

Inception

Kao prvo, mnogi se previše koncentriraju na značaj zvrka jer to bi, prema pravilima filma, odredilo sanja li ili se radi o stvarnosti. Pravi odgovor je - nije bitno. Cobb se suočio sa svojim demonima i prihvatio ovu razinu stvarnosti, neovisno o tome je li stvarna ili ne. 

Drugi detalj je to da je riječ o filmu koji je metafora za... Snimanje filmova. Cobb je redatelj (vođa tima i vizionar), Arthur je producent (zna kako stvari funkcioniraju), Eames je glumac (mijenja lica), Ariadne je scenaristica (dizajnira snove), Yusuf je lik za specijalne efekte, a Saito je glavešina studija (sve plaća). 

Fight Club

Iako je teško povjerovati da je to nekome promaklo, kada se pojavio, mnogi su film kritizirali zbog veličanja nasilja i poticanje osnivanja pravih klubova boraca. 

Mnogima je očito promakla kritika mačizma jer Durden ne samo da nije idealan muškarac nego je i glavni negativac i psihopat s kojim se nitko ne bi trebao poistovjećivati. 

Natural Born Killers

Isti problem ima i film Olivera Stonea. Mnogi su ga doživjeli kao veličanje nasilja i serijskih ubojica, a publika je čak navijala za junake u njihovim ubilačkim pohodima. 

Naravno, to nije bila namjera redatelja koji je želio stvoriti satiru glamurizacije nasilje i serijskih ubojica od strane medija i javnosti. S druge strane, publika je zapravo potvrdila da je Stone u pravu i da živimo u bolesnom društvu. 

Snowpiercer

Film Bong Joon-hoa je remek-djelo. Međutim, ovo nije film o sirotinji koja treba ustanak kako bi krenula u pohod, pobila elitu i preuzela kontrolu nad vlakom. Ideja ipak nije toliko plitka i treba nadići ovo pernarističko tumačenje. 

Naime, ovo je u prvom redu kritika ljudskog roda. Ne zaboravite na duhovnog vođu revolucije Gilliama, koji je od samog početka surađivao s despotom Willardom. I premda je Gilliam žrtvovao više, obojica su dio istog problema. 

Revolucija je od samog početka osuđena na propast. Nekoliko je puta namjerno poticana kako bi se smanjio broj putnika i održao ekosustav. Baš kao i u stvarnosti, revolucionari u ovom filmu samo održavaju sustav, ne bore se protiv njega. Ono što je potrebno jest revolucija uma. Treba izaći iz vlaka i shvatiti kakav predivan svijet uništavamo iznutra. Treba pobjeći iz začaranog kruga povijesti, a ako ne možemo pronaći izlaz i jedina je solucija žrtvovati nevine (u filmu to su djeca koja zamjenjuju zastarjeli alat), možda nismo ni vrijedni opstanka.

The Shining

Ovo nije film o zlim duhovima koji preuzimaju kontrolu i negativno utječu na dobre ljude, ovo je film o destruktivnoj prirodi alkohola. 

Jack Torrance ponire u ludilo u trenutku kada mu duhovi u hotelu serviraju alkohol. Postoji dobar razlog za to. Naime, Stephen King priču je napisao kada je i sam vodio borbu s alkoholizmom. 

(500) Days of Summer

Neki lik Josepha Gordona-Levitta smatraju šarmantnim romantičarem koji je nabasao na pogrešnu osobu, ali to je daleko od namjere autora ovog netipičnog i izuzetno dobro napisanog filma. 

"Sugeriram svima koji su se zaljubili u mog lika da ponovno pogledaju film i prouče koliko je sebičan", rekao je Levitt u jednom intervjuu. 

Naime, Tom je razvio opsesiju djevojkom na koju projicira vlastite fantazije, a ona je od samog početka bila prilično jasna oko toga kakva je. On je taj koji je vjerovao da će Summer popraviti njegov nesretan život, ali to nije njezin posao nego njegov. Nakon što ne ispuni njegova očekivanja, on je pokušava natjerati na to. 

Toliko o šarmantnom romantičaru. 

Josie and the Pussycats

Kad se pojavio, kritika je pokopala ovu tinejdžersku komediju, a posebno ih je smetala neizdrživa količina reklama unutar filma. Kao da je sve bilo podređeno bezumnom konzumerizmu.

Bili su u pravu oko jedne stvari - bilo je previše reklama. Ono što kritičari nisu znali jest da je ovo bila golema parodija bezumnog konzumerizma koji je poharao glazbenu scenu. 

Radnja filma je pratila Josie i njezin bend koju je industrija pokušala koristiti kao pano za gomilu reklama koje su subliminalno sadili u mozgove tinejdžera. Poruka filma bila je da tinejdžeri pripaze, a genijalno je i to da je film kritizirao MTV generaciju koju su reklamama privlačili. 

Još jedan detalj: iako je film prepun proizvoda, ne radi se o reklamama jer kompanije nisu sudjelovale u ovom filmu. 

10 Cloverfield Lane

Svi su odlično prihvatili ovaj film. Neki kao odličan triler, a drugi kao odličan triler s vrhunskim SF trenutkom na kraju. Ipak, neke je upravo taj kraj i zasmetao jer film se u jednom trenutku pretvara u Independence Day što se mnogima učinilo kao pokušaj da se film dopadne ljubiteljima Cloverfielda s kojim je film, naravno, povezan. 

Međutim, kraj itekako ima smisla jer nakon što Michelle pobjegne iz zatočeništva i dalje mora nastaviti borbu u nemilosrdnom svijetu. Njezina odluka da se priključi pokretu otpora je trenutak u kojem lik odlučuje da više neće biti žrtva. 

Ukratko, ne radi se o blesavoj promjeni tempa nego simbolizira konačnu odluku lika da krene u akciju i bori se protiv zlostavljača - neovisno o tome tko su. 

Dirty Dancing

Za mnoge, ovo je bio i ostao još jedan bezumni film o plesu. Za druge, kultni klasik uz koji su odrasli i za koji vežu lijepa sjećanja. 

Čim se pojavio, kritičari su ga popljuvali, ali danas se smatra jednim od najboljih "ženskih filmova". 

Za početak, bitno je znati da je ovo autobiografski film scenaristici Eleanor Bergstein koja je, baš poput Baby, odrasla u konzervativnoj obitelji i sudjelovala u plesnim natjecanjima. 

Međutim, ples je metafora za seksualno sazrijevanje. Iako se to ne spominje u filmu, radnja se odvija 1963., prije sudskog procesa Roe protiv Wade, koji je bio presudan za legalizaciju pobačaja u SAD-u. Zbog toga je Penny prisiljena pobaciti kod "uličnog doktora", a film je podsjetnik na opasnosti koje se javljaju kada ženama oduzmete pravo na izbor. 

Horton Hears a Who

Još jedan film o pobačaju je animirani film Horton Hears a Who koji su mnogi doživjeli kao golemu pro-life poruku. Međutim, ovo nije film iz snova Željke Markić. 

Štoviše, autor Theodor Geisel, ili Dr. Seuss, prezirao je one koji su prisvajali njegov rad i koristili ga u političke svrhe. Obiteljski odvjetnik prenio je i poruku njegove udovice: "Ne voli kad ljudi otimaju likove Dr. Seussa ili njegov materijal kako bi promicali svoje stavove."

Dakle, i oni koji vole, ali i oni koji kritiziraju brižnog animiranog slona zbog abortusa su u krivu. A nakon što malo razmislite o ovoj rečenici, bit će vam jasno koliko je svijet poludio.