Stara priča kaže da je jednom davno u nekom mjestu živio neki bračni par sa svojim sinom. Imali su jednog magarca i odlučili s njime otputovati. Posjeli su dječaka na magarca i krenuli.

Kad su došli u prvo selo, ljudi su komentirali: “Pogledajte tog neodgojenog dječaka. On sjedi na magarcu dok njegovi siroti roditelji idu pješke”. Žena tada reče mužu: “Nećemo valjda dopustiti da ljudi tako loše govore o nama”.

Muž je skinuo dijete s magarca i sam sjeo na njega. Kad su došli u drugo selo, ljudi su govorili: “Pogledajte ovo, sram neka bude ovog čovjeka kad pušta da mu žena i dijete idu pješke dok on sjedi”. Nakon ove kritike odluče da žena sjedne na magarca. Došli su tako i u treće selo, gdje su ljudi ponovno komentirali: “Jadan čovjek i njegov sin! Vidi se da su umorni, a žena sjela na magarca. Tada odlučiše da se sve troje popnu na magarca i nastave put.

Kad su došli do sljedećeg sela, čuli su mještane kako komentiraju da će jadnome magarcu puknuti leđa zbog prevelika tereta. Tada oni siđu i odluče hodati pokraj magarca. Kad su prolazili kroz posljednje selo, nisu mogli vjerovati komentarima ljudi koji su im se smijali: “Pogledajte ove tri budale. Hodaju, a imaju magarca koji bi ih mogao nositi”.

Univerzalna poruku ove priče govori nam ono što je svakom čovjeku već odavna znano: ljudima se ne može ugoditi. Onaj koji bi to pokušao, ne bi dobro prošao. No ipak svakodnevno na najrazličlitije načine pokušavamo se ljudima svidjeti i dodvoriti, žrtvujući i prilagođavajući svoje principe i vrijednosti njihovom mišljenju i željama. Kao da tražimo njihovu pažnju i odobravanje a onda na kraju opet ostajemo sami sa svojim odlukama i svojim životom i pitamo se zašto smo ih poslušali.

I poslovica kaže koliko ljudi – toliko čudi. Kada god u životu radiš na važnim stvarima nemoj se opterećivati mišljenjima većine. Štoviše velik dio svoga posla napravi u tajnosti jer te upravo mišljenje drugih može pokolebati i spriječiti velike stvari u korijenu. Čuvaj toliko dugo svoju ideju u sebi dok ona ne postane snažna i samodrživa da je više ništa ne može slomiti i uništiti. Koliki su hvalevrijedni projekti kroz povijest propali jer su različiti ljudi ispucavali svoj ego pravdajući se da je to njihovo objektivno razmišljanje.

Zato kada donosiš neku odluku odmjeri je sa svih strana unutar sebe, daj joj prostora da u tebi sazrije i tada nećeš imati potrebe tražiti od drugoga odobrenje jer će tvoj unutarnji glas reći da radiš pravu stvar i da je radiš na pravi način. Nemoj ni dopustiti da te nečija usputna riječ natjera da promijeniš dobro promišljene odluke. Dakako da uvijek treba ostaviti prostora za poboljšanja i promjene, ali ako ti tuđe mišljenje donosi nemir, treba ga u početku sasjeći.

O ukusima se ne raspravlja, kaže jedna stara latinska izreka. Stoga, ako imaš cilj ispred sebe ne razmišljaj kakvi su ukusi drugih, pitaj ih što ti bolje nude. Nemojte se prepasti njihova mišljenja, ono je samo mišljenje, ništa više. Nitko ne zna kroz što prolaziš i kakav je svijet iz tvoga kuta. Vjeruj u sebe, to je prostor iz kojega možeš učiniti čuda. Dokazali su to ljudi kojima se diviš. Zato vjeruj svome unutarnjeg glasu, a sve glasove sa strane zanemari – samo tako se ide naprijed.