Puno se već pisalo o važnosti alkalne (lužnate, bazne) prehrane, ali nije naodmet opet se prisjetiti i utvrditi gradivo te usvojiti dobre navike…
Kako se što zdravije hraniti pročitajte u ovom vrlo poučnom
i detaljnom razgovoru s doktoricom Lejlom Kažinić Kreho,
našom svjetski poznatom nutricionisticom i autoricom nekoliko
bestselera.
Dr. Lejla Kažinić Kreho kao liječnica, magistrirala je klinički
nutricionizam na prestižnom Kings Collegeu, na odsjeku Department
of Biomedical and Health Sciences, University of London pod
vodstvom Thomasa A.B. Sandersa, vodećeg svjetskog stručnjaka za
genetski modificiranu hranu, a završila je u klasi dr. Petera
Emeryja, vodećeg svjetskog stručnjaka za bjelančevine. Svoj
istraživački projekt Weight Diets Loss Programs, Implications and
Complications on Health vodila je u suradnji s Anthonijem R.
Leedsom, jednim od pionira klasifikacije hrane prema glikemijskom
indeksu. Članica je Britanskog nutricionističkog društva.
Dr. Lejla Kažinić Kreho autorica je hrvatskih bestselera;
Prehrana 21. stoljeća, Prehrana 21. stoljeća za žene i
Prehrana 21. stoljeća za muškarce. Već više od petnaest
godina se bavi kliničkim nutricionizmom u Velikoj Britaniji i
Hrvatskoj gdje vodi nutricionističko dijetetsko savjetovaliste
Nutrimen. Nastupima u elektroničkim i pisanim medijima te javnim
predavanjima namijenjenima za svaku dob nastoji pridonijeti
razvijanju svijesti o utjecaju hrane na naše zdravlje. Knjige dr.
Lejle Kažinić Kreho prepoznate su i van Hrvatske kao nov način
razmišljanja o hrani i njezinu djelovanju na naše tijelo.
Kada je uočena važnost balansiranja alkalnih i kiselih
(acidnih) namirnica?
Koncept nebalansiranog unosa kiselih i alkalnih namirnica u
prehrani po prvi puta se pojavljuje 1933. godine kada William
Howard , inače tadašnji liječnik u New Yorku, objavljuje knjigu
A New Health Era koja izaziva veliku pozornost jer on
tada tvrdi da su sve bolesti uzrokovane autointoksikacijom i to
samo zbog nakupljanja kiselosti u tijelu. Svjedočimo da je i
danas njegov koncept prehrane koji preferira unos alkalnih
namirnica i dalje popularan, a i poznat kao koncept pravilnog
kombiniranja hrane nazvan Hay diet.
Onima kojima nije poznat naziv ovoga prehrambenoga programa,
ukratko, to je kada u prehrani nikada ne kombinirate unos zajedno
ugljikohidrata i proteina, na primjer jedete ribu i povrće ali ne
ribu i rižu ili pak krumpir. Po meni većina redukcijskih programa
koji imaju brz učinak gubljenja na težini se i bazira baš na ovom
konceptu kombiniranja hrane, tako će većina proteinskih
redukcijskih programa preferirati unos proteina i voća ili povrća
ali ne i ugljikohidrata, dok će neki preferirati jedan dan unos
proteina, drugi dan ugljikohidrata, treći dan voća ili povrća…a
baš ovakav način redukcijskih programa u kratko vrijeme pokaže
rezultate i zato su i najpopularniji.
No često se pitam koliko je dugoročno praktično jesti na ovakav
način i kakav efekt po naše zdravlje ovakav način prehrane može
imati. Alkalno, odnosno lužnato stanje, naše tijelo voli, ali
kako samo jesti alkalnu hranu, a ne unositi kisele namirnice? Po
meni je zaista važan balans unosa alkalne hrane i kisele hrane
ali uvijek treba voditi računa i o GI i GL hrane (glikemijskom
indeksu kao i glikemijskom loadu) koju svakodnevno jedemo.
Koji je učinak alkalnih, a koji kiselih namirnica? Što se
događa u organizmu kad pojedemo jedne ili druge?
Kada unesemo kiselu namirnicu, odnosno nakon što takvu namirnicu
probavimo, ona će ostaviti kiseli ostatak u tijelu te ako naša
prehrana preferira prevelik unos kisele hrane dolazi do
prevelikog nakupljanja ovih kiselih ostataka što uzrokuje stanje
prekiselosti tijela, poznato pod nazivom acidoza. Acidoza
dugoročno usporava efikasan rad našega tijela uzrokujući manjak
energije, lošiji zdravstveni profil i probleme sa prekomjernom
težinom.
Ono
što je po meni jako važno je gubitak esencijalnih minerala poput
kalcija, magnezija, kalija i to zato što otpuštanjem baš ovih
minerala tijelo pokušava neutralizirati višak kiselosti, odnosno
uspostavlja zdravi pH balans koji iznosi oko 7. Naši važni
unutarnji organi poput bubrega, pluća i adrenalnih žlijezda
igraju važnu ulogu u održavanju zdrave razine pH tijela je te
stoga važno da bi i oni zdravo funkcionirali da preferiramo unos
alkalne hrane. Unoseći alkalne namirnice mi oslobađamo tijelo
kiselih ostataka, te umjesto da troši energiju u eliminaciji tih
ostataka, omogućavamo mu da radi ono za što je i stvoreno, a to
je da balansira našu tjelesnu težinu i da nas čini zdravijim i
energičnijim što duže.
Koji bi trebao biti odnos lužnatih i kiselih namirnica u
prehrani?
Danas smo preplavljeni raznoraznim programima prehrane te će
svaki od njih zagovarati baš određenu vrstu namirnica i njihov
određeni unos, pa tako i u alkalnom prehrambenom programu se
susrećemo sa različitim omjerom unosa lužnate i kisele hrane.
Tako će neki zagovarati minimalan, skoro nikakav unos kisele
hrane i da većinu čini alkalna hrana. Neki će pak zagovarati unos
20% acidne te 80% alkalne hrane, 30% acidne a 70% alkalne hrane
dok ja osobno smatram da bi unos trebao biti 60% alkane hrane, a
40% acidne hrane što i osobno prakticiram.
Preferirati unos alkalne hrane ne znači da moramo prehranu
prilagoditi principima kombiniranja namirnica nego pak da možemo
istovremeno unositi i proteine i ugljikohidrate kao i dobre
masti. Unos ovih triju vrsta hrane samo dokazuje da je naše
tijelo i dizajnirano da ih simultano može probaviti i to
zahvaljujući baš gušterači koja izlučuje tri različite vrste
probavnih enzima istovremeno.
Kiseli okus namirnice ne znači da ona ima kiseli PH
(poput limuna npr.). Kako možemo znati i odrediti je li neka
namirnica lužnata ili kisela? Kako stručnjaci određuju tu
vrijednost?
Probavlja se skoro sve što pojedemo pa se u ostacima hrane nakon
probave mogu izmjeriti pH vrijednosti i tako odrediti kemijsku
reakciju hrane koju smo pojeli- da li je bila kisela ili lužnata.
Kao što sam spomenula naša su tijela po prirodi lužnata i tijelu
ne godi previše kisele hrane. Nakon što smo neku vrstu hrane
pojeli i nakon što ju je tijelo probavilo mjerimo pH tijela. Ph
je kratica za ‘potential of hydrogen’ što će indicirati kiselost
ili alkalnost određene namirnice i to na ljestvici od 0 do 14.
Kada je pH 7 to znači da nije niti acidno niti kiselo odnosno da
je vrijednost neutralna.
Upravo sva hrana koja ima pH vrijednost ispod 7 je kisela dok ona
iznad 7 je alkalna. Znači što niža pH vrijednost to je i hrana
kiselija. Kao što ste spomenuli limun koji je kao i mnoge vrste
voća i povrća prije negoli smo ih pojeli bile kisele ali nakon
probave u tijelu njihov pH vrijednost poraste i to zahvaljujući
kaliju kojim su bogati, a koji je visoko alkalan. Nasuprot tomu,
većina mesa i mliječnih proizvoda će prije nego uđu u tijelo biti
alkalna ali nakon probave njihova pH vrijednost opada i to
zahvaljujući njihovoj visokoj proteinskoj vrijednosti, a protein
umanjuje vrijednost pH odnosno njihove amino kiseline od kojih su
napravljene.
Kalcij poboljšava alkalnost te stoga neki mliječni proizvodu će
imati veću, a neki manju kiselost nakon probave upravo
zahvaljujući koliko kalcija sadrže. S druge strane će mjerenja pH
tijela i to ponajprije urina, upotrebljavajući pH test stripove,
kod osoba na visoko proteinskoj dijeti pokazivati alkalne
vrijednosti i to samo zbog toga što će tijelo otpuštati kalcij da
višak proteina neutralizira ali će ovo čitanje pak biti lažno.
Ono sto je odista od vitalnog značaja za našu alkalnost tijela,
odnosno izbalansiran pH je dovoljan unos vode. Zapamtite da je
unos vode isto tako važan kao i unos hrane. Naše tijelo čini 70%
vode, a krv je 94% voda što je dovoljan pokazatelj koliko je
važan unos vode. Pijte kvalitetnu čistu vodu, a izbjegavajte unos
aromatiziranih voda koje mogu sadržavati umjetna sladila koja ne
samo da će pogoršati zdravi pH tijela već su dokazano
karcinogena. Ako se pak pitate kako možete sami provjeriti da li
vam je tijelo više kiselo ili alkalno, možete uz pomoć pH test
stripova testirati urin ili slinu ili jednostavno sa tim ne
opterećivati se nego kao dio svog životnog stila pijte vodu,
vježbajte, jedite 60% alkalne hrane, 40% acidne hrane i vodite
računa o glikemijskom indeksu kao i glikemijskom loadu hrane.
Zašto se tablice alkalnih i kiselih namirnica koje su
dostupne na internetu u nekim segmentima razlikuju?
Kao što sam već spomenula mnogi se danas bave prehranom bez
obzira na to koliko su educirani ili nisu nikako jer nekako
nutricionizam, čini mi se i to vrlo često, kao dio medicinske
znanosti je interesantan za mnoge da njome eksperimentiraju, daju
savjete, prave redukcijske programe pa tako nude i svoje tabele
alkalne odnosno kisele hrane. Ljudi danas moraju znati kome
vjerovati, a i čije proizvode kupovati. A u prethodnom pitanju
sam odgovorila kako se mjeri pH hrane te će vrlo često neke
internetske stranice pokazivati pH vrijednosti prije negoli se je
ta namirnica pojela odnosno neće mjeriti njenu pH vrijednost
nakon što se je probavila u našem tijelu što je od izrazite
važnosti kada biramo kiselu ili alkalnu hranu!
Prema ovom sustavu, koje su namirnice za nas najbolje, a
koje najgore? Možete li izdvojiti pet iz svake skupine i napisati
njihove prednosti, mane i učinke.
Svakako da svi trebamo raznoliko jesti i to svakodnevno da bismo
imali balansiran vitaminsko-mineralni status i da bismo
minimizirali unos raznih pripravaka. Svjesni u kakvom vremenu
živimo, puni stresa, a i svjesni da se danas i voće i povrće ne
uzgaja kao recimo 40 godina prije, mnogi od nas se odluče za
pripravak te tada je važno znati da je vitamine najbolje uzeti
ujutro jer nam osiguravaju vitalnost, a minerale pred večer jer
osiguravaju smirenost. Da izdvojim pet top alkanih namirnica i
nije baš lako jer bih mogla ih izdvojiti 50 pa i više, ali evo
navesti ću neke:
– heljda – izvrsna zamjena za pšenicu i njene proizvode. Sadrži
rutin koji nas energizira, izvrsna u tretmanu i preventivi
krvo-žilnih bolesti, dobra za one kod kojih se lako stvara
modrica kao i za žene koje imaju veći broj puknutih kapilara.
Izvrstan izbor i za jutarnji kao i dnevni i večernji obrok.
– blitva, kupus, kiseli kupus – ovo su namirnice koje jako često
spominjem u mojim knjigama iz serijala Prehrana 21.
stoljeća bez obzira da li se radi o muškom ili ženskom
zdravlju. Imaju anti-virusno i anti-bakterijsko i
anti-karcenogeno djelovanje. Mnogi od nas kada kuhaju baš ovu
vrstu povrća će baciti vodu zbog ne baš ugodnog mirisa ali drugi
puta kada ih budete kuhali ne bacajte vodu, iskoristite je za
spravljanje umaka ili je najbolje popijte!
– dinja – izvrstan izvor vitamina A odnosno betakarotena, B1, B5,
B6, C, E, kalija, biljnih vlakana, folne kiseline – te upravo
ovakva kombinacija nutrijenata je čini idealnom da nas posebnoa
energizira. Dinja je izvrstan antikoagulant odnosno razrjeđuje
krv što umanjuje rizik od srčanog i moždanog udara koji su
nažalost danas u porastu.
– lan i laneno ulje – jedna od mojih top namirnica koju često
koristim u kreiranju recepata u mojim knjigama. Bogata liganima
koji preveniraju karcinom dojke, uterusa, prostate. Bogatstvo
esencijalnim masnim kiselinama i to omega 3 je čini idealnom kod
detox programa, idealno je sredstvo protiv zatvora, umanjuje
kolesterol te regulira krvni šećer. Izvrsno kao dio doručka,
smoothija, kruha, osobno ih uzimam kao dio moga doručka zajedno
sa kurkumom.
– maslinovo ulje – tipično za naše podneblje i jedna od top
alkalnih namirnica. Bogato mononezasićenim masnim kiselinama,
sadrži antioksidans vitamin E koji ne samo da umanjuje rizik od
oštećenja i upale stanice već pomaže i kod valunga kod žena koje
prolaze menopauzu. Polifenoli iz maslinovog ulja imaju
anti-upalno djelovanje te umanjuju simptome astme, osteoartritisa
kao i reumatoidnog artritisa.
Danas generalno prehrana u zapadnim razvijenim zemljama pa i kod
nas je kisela odnosno preferira unos namirnica koja u tijelu
stvaraju kiselost. Ako pitate koje bi bile 5 top najgorih
namirnica koja stvaraju kiselost u tijelu onda su to zasigurno
rafinirani proizvodi poput brze junk hrane i rafinirane žitarice
prebogate šećerom, prevelik unos kofeina, alkohola, umjetna
sladila koja se dodaju danas raznim napitcima i hrani samo da bi
kupca ‘natjerali’ da ih kupe jer kao ne sadrže šećer i na kraju
neizbježno pušenje koje stvara kiselost tijela. O njima svima
često čitamo i čujemo i zaslužuju naziv top super antinutrijenti.
Jedite ovo ako želite alkalizirati svoju
prehranu:
– avokado
– brokula
– prokulice
– kupus, kiseli kupus
– heljda
– mrkva
– cvjetača
– celer
– tikvice
– orijentalne gljive shitake, maitake,
– gljive poput bukovača, lisičarki i šampinjona
– morske alge kao što su nori, kombu, wakame
– vlasac
– smokve
– laneno ulje
– krastavac
– češnjak
– grejpfrut
– soja i sojini proizvodi
– banana
– sojine klice
– alfalfa klice
– grožđe
– zelene mahune
– med
– kivi
– poriluk
– limun i limeta
– zelena salata
– mango
– proso
– masline i maslinovo ulje
– luk
– naranče
– papaja
– peršin
– kruške
– zeleni grašak
– ananas
– kvinoja
– rotkvice
– špinat
– jagode
– rajčica
– lubenica
– divlja riža
– buča
– sezamove sjemenke, tahini – sezamov namaz
Hrana s kojom valja biti oprezan
– Kiselu reakciju u tijelu najčešće izazivaju bjelančevine i to
ponajviše one životinjskog podrijetla, te se smatra da za svakih
suvišnih 10 g bjelančevina koje unesemo – izgubimo 100 mg kalcija
mokrenjem. Stoga ne pretjerujte s unosom bjelančevina.
– Gazirana pića jer su izrazito bogata fosforom, mineralom koji
izaziva gubitak kalcija kada se uzima u većim količinama.
– Ne više od tri kave na dan jer kava izaziva kiselost u tijelu
pa čak neke statistike govore da bi često pijenje kave, više od
tri na dan, moglo povećati pojavu osteoporoze za čak 82 posto.
– Rafinirane namirnice kao što su bijeli kruh, kolači i lisnata
tijesta izazivaju kiselost u tijelu te tjeraju kalcij iz kostiju
da poništi kiselu reakciju u tijelu.
– Oprez i s tamnim čajevima.
– Smanjite na minimum unos masne hrane.
– Pušenje i pijenje kave dvije su »prijateljski« povezane navike
koje zajednički stvaraju kiselost tijela.
Postoje li znanstvena istraživanja koja su pratila
ispitanike na tzv. alkalnoj dijeti i ako da, što su
utvrdila?
Nažalost danas nema mnogo istraživanja koja su ekskluzivno rađena
samo na alkalnim namirnicama ali istraživanja rađena o prehrani
kod osteoporoze zasigurno potvrđuju kako preferiranje unosa
alkalne hrane nad unosom kisele hrane čuva kosti, a i pomaže kada
je dijagnosticirana osteoporoza. Namirnice koji imaju
antikancerogeno djelovanje te koja pomažu kada je karcinom
dijagnosticiran poput đumbira, blitve, heljde, bobičastog voća su
alkalne namirnice i o svemu ovome pišem u knjizi Prehrana 21
stoljeća za žene.
Zašto mnogi liječnici ne priznaju učinak alkalne
prehrane, govoreći da hrana može utjecati samo na kiselost urina,
ali ne i krvi ili drugih tkiva?
Ne bih se složila da ne priznaju učinak alkalne prehrane nego oni
prvenstveno preferiraju sintetske lijekove, a alkalnu prehranu
vide kao preventivu. S druge strane se danas stvara, nazvala bih
je nova era medicine odnosno otvaraju se klinike po Europi u
kojima prednjači Norveška, koji u terapiji koriste ništa osim
hrane i pokojeg pripravka, a upravo liječnici u takvim klinikama
su sličnoga profila kao i ja – doktor medicine sa
specijalizacijom iz kliničke prehrane. Pa odista sam s razlogom
kao krilaticu moje druge knjige o ženi i odabrala onu sa poznatog
Rockefeller Medical Institute – ‘Ako današnji liječnici sutra ne
postanu nutricionisti, današnji će nutricionisti sutra postati
liječnici’.
Možemo li liječiti bolesti alkalnom prehranom i ako da,
koje? Neki znanstvenici idu tako daleko da tvrde da kiselo
okruženje, uz druge bolesti, uzrokuje razne vrsta karcinoma –
možete li to komentirati?
Kao što sam spomenula mnoga akutna i kronična stanja poput
osteoporoze, artritisa, karcinoma i to naročito dojke, prostate,
debelog crijeva, bubrežni kamenci, problemi sa probavnim sustavom
poput gastritisa, umor, konstipacija, depresija, giht, žučni
kamenci, dijabetes, skleroza, loši LDL kolesterol, nesanica, …
sve su to stanja i bolesti kod kojih pomaže alkalna prehrana.
Meso, mesni proizvodi, prevelik unos mlijeka i mliječnih
proizvoda stvaraju kiselost u tijelu, a njihov prevelik unos je
riziko – faktor kod raznih vrsta karcinoma te stoga kada se
karcinom i dijagnosticira, nutritivni tretman uključuje
minimiziranje ili potpuno ukidanje unosa ovakve hrane i to
naročito ako sadrže antibiotike i hormon rasta.
Je li istina da hrana, kad je kuhamo, postaje kiselija, u
odnosnu na sirovu?
Koncept prehrane po principu jedenja sirove hrane ili raw food
diet ističe da kuhanje čini hranu kiselijom te da je bolje jesti
sirovu hranu koja će poboljšati alkalnost tijela odnosno alkalna
sirova hrana je ključ zdravlja. Istina da način pripreme utječe
na njenu kiselost ili alkalnost te po meni raw food prehrana ima
svoje prednosti i to zato sto povećava unos biljnih vlakana,
unosi se mnogo manje soli, povećava unos alkalnog kalija što je
preventivno za nastajanje karcinoma i krvožilnih bolesti ali s
druge strane nije praktična, restriktivna je te može izazvati
nutricionističke nedostatke te jesti po ovome principu odista
zahtijeva veliku informiranost. Tako pak sirovo jedenje voća i
povrća je nešto teže probavljivo negoli lagano kuhano povrće i
voće što će biti važno kod pacijenata sa smetnjama probavnog
sustava.
Ultimativni antistresni napitak
Recept za kraj… Iskoristite zdrave namirnice koje nam pomažu da
se opustimo. Ovaj super antistresni napitak sadrži sve
vrhunske antistresne namirnice: krastavac, avokado, zeleno
lisnato povrće, sjemenke, celer, a to će sve dodatno zasladiti
jabuka – voće niskoga glikemijskog indeksa.
Sastojci:
pola krastavca
1 veća jabuka
manji korijen celera
šaka mladog špinata
pola zrelog avokada
1 desertna žlica suncokretovih sjemenki, lagano mljevenih
1 desertna žlica sezamovih sjemenki, lagano mljevenih
voda, po želji
Priprema:
U sokovnik stavite krastavac, jabuku, celer i špinat te napravite
sok. Dodajte vilicom dobro zgnječen avokado i sjemenke te sve
dobro izmiješajte. Ako vam se napitak čini gustim, možete dodati
još malo vode.