Milenijska genracija je zahvaljući društvenim mrežama sveprisutna, modni trendovi, dijete, šminka sve dolazi s nečijeg instagram profila. Putovati oko svijeta, te postati poznat iz svoje sobe kao da "milennialsima" nikad nije bilo lakše.

Čini se kao da im je "svijet na dlanu" i "sve na izvolte" no zašto su onda tako nesretni?

Formula za sreću koju je jednom iznio novinar Tim Urban glasi: sreća = stvarnost - očekivanja. I tu se javlja veliki problem kad je milenijska generacija u pitanju jer nam više nije samo važna financijska neovisnost koja se stječe ubrzo nakon što dođete na prvi posao, već nam je važno da smo zadovoljni svojim radnim mjestima.

Naši su roditelji bili svjesni činjenice da se za takvo što treba dugo raditi ako želite steći određeni ugled u svojoj profesiji ili izgraditi vlastitu tvrtku. Međutim, svi mi otpočetka smatramo da smo posebni i da naš poslodavac treba biti sretan što nas je zaposlio. Sukladno s time, ne znamo prihvaćati kritiku i negativan feedback nas instantno baca u depresiju umjesto da se uhvatimo posla i počnemo raditi na svojim manama.

Tom problemu dodatno pridonose društvene mreže i zavist koja s njima dolazi. Millennialsi su skloni uspoređivanju s drugima za što su društvene mreže savršen alat. Na svojim Instagram i Facebook profilima vidimo svaki korak nečije karijere i sami težimo tome da nam profili postanu savršena kombinacija crtica iz CV-a i osobnog stila života.

No, nemojmo se zavaravati, sve su to umjetni kolaži koje slažemo dok sjedimo na kauču kod prijatelja i žalimo se na šeficu koja nam ne da mira ili kolegu koji se probija do neke pozicije nemoralnim putevima.

Sve nas to čini krajnje nesretnima, a nismo ni svjesni da smo sami za to krivi. Već spomenuti Tim Urban zato ima tri savjeta za očajne millennialse.

Prvi je da ostanu krajnje ambiciozni i ne prestanemo raditi na sebi i svojim vještinama jer će se jedino tako s vremenom iskristalizirati naš put.

Drugi je taj da prestanemo misliti da smo posebni. Svatko od nas je samo još jedna osoba koja nema ništa za ponuditi dok ne počne raditi na sebi.

I na kraju, trebamo naučiti ignorirati sve ostale. Svi su oni jednako isfrustrirani, nesigurni i sumnjaju u sebe baš kao i mi.