Mirovinski sustavi izuzetno su kompleksni te ih stoga nije lako izravno uspoređivati, no postoje mjerila koja ukazuju na to u kojim državama umirovljenici ne moraju razmišljati o tome hoće li pronaći kakav komadić starog kruha u obližnjem kontejneru.

Vijest iz susjedne Slovenije o tome da je tamošnji parlament izmijenio zakone kako bi se umirovljenicima s punim uvjetima za starosnu imovinu garantirala mirovina od 500 eura, i najava reforme u našem mirovinskom sustavu radi koje bi od 2021. starosnu mirovinu primali i oni koji za nju nemaju dovoljno staža, na trenutak su u fokus vratili temu mirovina i mirovinskog sustava. Činjenica da se kod nas o mirovinama već neko dulje vrijeme u javnosti ne raspravlja previše ne znači da je problem nestao.

Naprotiv, hrvatski umirovljenici i dalje teško spajaju početak i kraj mjeseca, a zaposleni, usprkos spomenutim najavama, nemaju previše razloga s optimizmom gledati u budućnost. Mirovinski sustavi jedna su od vječnih tema u svim društvima koja postane posebno aktualna u vremenima financijskih oskudica kad je najlakše iz državnih proračuna obustaviti obećanja penzionerima o povećanju njihovih prihoda.

Ono što je karakteristično za mirovinske sustave je da su vrlo kompleksni i na svijetu vjerojatno postoji toliko različitih rješenja koliko postoji i država. Mada se pitanje mirovinskih sustava u konačnici svodi samo na visinu iznosa mirovine do odgovor na to pitanje se dolazi na jako puno različitih načina koji uključuju i obaveznu i dobrovoljnu štednju, državne prihode i rashode, sustave socijalne zaštite i porezna pitanja, i još mnogo toga.

Zbog svega toga nije lako izravno uspoređivati pojedine mirovinske sustave i za vlastitu primjenu jednostavno kopirati rješenja koja bi se pokazala najboljima. Uostalom, sama činjenica da su mirovinski sustavi vječna tema društva i politike pokazuje da niti nakon brojnih desetljeća isplate penzija, još uvijek nema jedinstvenog odgovora koji je sustav najbolji. Mane i nedostaci mogu se identificirati svakome od njih.

Javne financije danas prepoznaju dvije vrlo osnovne mirovinske politike. Takozvani defined benefit sustav podrazumijeva da se umirovljenicima jamči određen iznos mirovine jednog dana kad ispune uvjete za nju. Nasuprot tom sustavu postoji i tzv. defined contribution koji pak podrazumijeva da zaposleni danas odvajaju točno određene iznose, a konačna će im mirovina ovisiti i o toj ušteđevini, ali i o drugim uvjetima koji će u međuvremenu utjecati na taj iznos. Između te dvije krajnosti, a tome najbolje svjedoči naše, hrvatsko, iskustvo u kojem se miješa državno garantirana mirovina s trostupnim sustavom obaveznih i dobrovoljnih doprinosa, postoji nebrojeni niz raznih kombinacija, derivacija i prilagodbi.

No, i u toj kompleksnosti postoje određene usporedbe koje ukazuju koji državni mirovinski sustavi u svijetu više pružaju svojim penzionerima i koja su rješenja ipak nešto bolja od drugih. Jednu takvu usporedbu izrađuje konzultantska kuća Mercer u suradnji s Australskim centrom za financijska istraživanja iz Melbournea.

Mercer globalni mirovinski indeks (Mercer Global Pension Index) je redovna godišnja studija koja uspoređuje mirovinske sustave u tridesetak zemalja kroz petnaestak kriterija koji se grupiraju u tri glavne grupe. U konačnici svaki mirovinski sustav dobije brojčani indeks pri čemu je 100 maksimalan iznos koji se može dosegnuti i označava hipotetski najbolji mirovinski sustav.

Prema posljednjem objavljenom istraživanju, iz listopada prošle godine, na samom vrhu svjetskih mirovinskih sustava nalaze se Danska i Nizozemska. Obje ove države imaju izračunate indekse nešto malo iznad 80 bodova (Danska 80,5, Nizozemska 80,1) i time među tridesetak ispitanih zemalja jedine ulaze u kategoriju "prvoklasnih i čvrstih mirovinskih sustava koji pružaju dobre povlastice, održivi su i imaju visok stupanj integriteta".

Tek nešto malo ispod njih nalazi se Australija (77,9), a slijede Finska (72,9), Švedska (71,4), Švicarska (68,6), Sinagapur (67), Kanada (66,4) i Čile (66,4). Njihovi sustavi su ocijenjeni jako dobrima, ali postoje neka mjesta na kojima ima mjesta za poboljšanje. Na donjem dijelu ljestvice u grupi država s mirovinskim sustavima koji imaju "neke dobre karakteristike, ali i velike nedostatke" i bez čijeg popravka održivost dolazi u ozbiljno pitanje nalaze se Italija (49,5), Južna Afrika (48,6), Indonezija (48,3), Južna Koreja (46), Kina (45,2), Meksiko (44,3), Indija (43,4), Japan (43,2) i Argentina (37,7). Hrvatska, nažalost, nije među zemljama čije su mirovinske sustave ocjenjivali australski stručnjaci.

Puno veći niz zemalja nalazi se na popisu koji izrađuje poznata osiguravateljna grupa Allianz. Indeks mirovinske održivosti (Pension Sustainability Index) Allianz izračunava periodično svakih dvije do tri godine, a posljednji popis je objavljen također prije šest mjeseci, u jesen 2016. Allianzov indeks "kombinira razne karakteristike mirovinskih sustava s faktorima koji utječu na njih, prati i ocjenjuje promjenu politika u raznim državama diljem svijeta". Indeks također "daje naznaku potrebe za reformama kako bi mirovinski sustav bio dugoročno održiv", dodaju u Allianzu.

Ekonomisti njemačkog osiguravatelja potvrdili su izračune australskih kolega. Na samom vrhu Allianzove liste s mirovinskim sustavima koji imaju najbolju održivost nalaze se Australija, Danska, Švedska, Nizozemska i Norveška. Listu do desetog mjesta još dopunjavaju Novi Zeland, Latvija, Estonija, Čile i SAD. Zajedno s Velikom Britanijom to su sve države čije ocjene na skali od 0-10 u Allianzovom istraživanju prelaze 7,2, s time da ocjena 10 predstavlja najmanju potrebu za reformom mirovinskog sustava.

S ocjenom od 6,13, što je dovoljno tek za 41. mjesto među 54 države, između Indonezije i Portugala, na toj Allianzovoj listi smjestila i Hrvatska. Mada je naša pozicija bolja od susjedne Slovenije koja se nalazi na 52. mjestu što sugerira da je naš mirovinski sustav u trenutku ocjenjivanja bio bolji od slovenskoga (za koji se može pretpostaviti da će u idućem izračunu nakon najnovijih promjena biti bolje plasiran), ono što brine je to da smo u odnosu na izračun iz 2014. bitno lošiji. Tada smo bili na 25. mjestu a i to je bio znatan pad u odnosu na izračun iz 2011. godine kad smo bili 15. Slovenija i Hrvatska, prema najnovijim procjenama Allianza imaju najgore mirovinske sustave među državama srednje i istočne Europe.

U komentaru istraživanja nalazi se da su Sloveniji kritično nužne reforme, a da bi Hrvatska u budućnosti mogla napredovati na listi ako se poboljšaju državne financije, posebno omjer državnog duga u odnosu na BDP.

Kako se ipak radi o sustavima koji funkcioniraju u vrlo dugim vremenskim razdobljima čak i uz reforme nije lako očekivati da će umirovljenicima jednog dana život biti bitno lakši nego je to danas. Nažalost, niti selidba u neke od država čiji su mirovinski sustavi ocijenjeni najboljima ne bi bitno pomogla jer sustavi uglavnom imaju stroge uvjete oko toga koliko osoba mora neprekidno živjeti u toj državi da bi imala pravo na mirovinu. Priča se na kraju svodi na uputu da bi se po pitanju mirovina ipak bilo najbolje poslovično uzdati u svoje kljuse, a ne previše računati na to da ćemo od države dobiti nekog bitno agilnijeg kopitara.