Nasilje u medijima i video igrama povećava agresivno mišljenje, odnosno prihvaćanje agresije kao prihvatljivog ponašanja, i smanjuje empatiju te povećava agresiju u svim zemljama bez obzira na različitost njihovih kultura, pokazala je nova studija provedena u sedam zemalja, među kojima i u Hrvatskoj (na slici gore je prizor iz filma 'Pasija' Mela Gibsona koji su kritičari nazvali 'pornografijom kršćanskog mučenja', 'pobožnom pornografijom' i sl.).

U istraživanju su u svim zemljama korištene iste metode i iste mjere kako bi se utvrdilo ovise li rezultati o nekim kulturološkim čimbenicima.

Utjecaj medija pokazao se vrlo značajnim čak i kada su kontrolirani razni drugi povezani čimbenici rizika - delinkventnost vršnjaka, izloženost vršnjačkom bullyingu, spol, kriminal u susjedstvu i zlostavljajuće roditeljstvo.

Tim, u kojem je sudjelovala naša psihologinja Margareta Jelić (na slici dolje), docentica na katedri za socijalnu psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, izrazio je svoja otkrića u četiri ključne točke:

- Konzumacija nasilja u medijima pozitivno je i značajno povezana s nasilnim ponašanjem u svim zemljama
- Izlaganje je povezano s povišenim razinama agresivnog razmišljanja i sa smanjenom empatijom
- Nasilje u medijima ostalo je značajan čimbenik čak i kada je kontroliran učinak drugih mogućih i ispitanih čimbenika
- Utjecaj nasilja u medijima pokazao se većim od svih drugih navedenih ispitanih faktora rizika, osim izloženosti vršnjačkoj delinkvenciji.

Drugi najvažniji utjecaj

Jelić kaže da nalazi raznih ranijih studija, kao i činjenica da su u svojoj kontrolirali moguće utjecaje drugih čimbenika, pokazuju da postoji uzročno-posljedična povezanost nasilja u medijima i agresivnosti. Drugim riječima, kada se u obzir uzme sve što se zna i sve što se u novoj studiji analiziralo, ne bi bilo opravdano reći da je moguće da vrijedi obratno – da su agresivnija djeca sklonija nasilju u medijima i video igrama ili da su uzroci agresije isključivo drugdje, a ne u medijima.

„Radi se o korelacijskom istraživanju pa na temelju samo njega ne bi bilo opravdano govoriti o uzročno-posljedičnoj vezi odnosno reći da je nasilje u medijima uzrok agresivnosti kod mladih. No, postoje i ranija eksperimentalna istraživanja koja pokazuju da izloženost nasilju u medijima povećava agresivno ponašanje, kao i longitudinalna istraživanja koja govore o tome da izloženost nasilju u medijima prethodi agresivnom ponašanju. Krenuli smo, dakle od pretpostavki koje sugeriraju teorije u ovom području i testirali ih, a također smo kontrolirali druge čimbenike. Potvrdilo se da izloženost nasilju u medijima ima značajan samostalni doprinos objašnjenju agresivnog ponašanja“, pojasnila je Jelić.

Pritom ističe da niti jedan čimbenik kojeg su istraživali sam po sebi nije presudan niti ima ogroman značaj, no kombinacija njih više zajedno znatno povećava rizik agresivnog ponašanja.  
 

Studija provedena u sedam zemalja, među njima i Hrvatska

Studija je provedena na 2154 ispitanika u sedam zemalja: Australiji, Hrvatskoj, Japanu, Kini, Njemačkoj, Rumunjskoj i SAD-u.

„U njoj su sudjelovali uglavnom mladi studenti, u prosjeku stari oko 21 godinu. 38% ispitanika bili su muškarci“, rekla je za Index Jelić.

Istraživači su od sudionika tražili da navedu TV emisije, filmove i video igre koje najviše gledaju i koriste te da ocijene razine nasilja u njima. Istovremeno su prikupili podatke o njihovu nasilnom ponašanju i empatiji. 

„Sudionici su kroz upitnike metodom samoiskaza sami davali procjene učestalosti gledanja agresivnih emisija i igranja igara kao i procjene agresivnosti tih emisija. Također su popunjavali upitnike agresivnosti kojima se mjerila njihova fizička, verbalna i odnosna agresivnost. Ova posljednja je primjerice širenje glasina o nekome i sl.“, kaže naša psihologinja i pritom ističe kako nije nepoznanica da su mediji moćni učitelji. 

„Ranija eksperimentalna i longitudinalna istraživanja, primjerice studija Anderson & Bushman iz 2002., pokazala su da mediji zaista imaju potencijal mijenjati važna interpersonalna ponašanja i na pozitivan i na negativan način. Jedno naše ranije istraživanje iz 2014. pokazalo je da gledanje prosocijalnog sadržaja vodi većoj sklonosti pomaganju. U ovom novom istraživanju pokazalo se pak da je izloženost nasilju u medijima jedan od čimbenika važnih za pojavu agresivnog ponašanja. Nije jedini, nije niti najvažniji, ali ga treba razmatrati jednako ozbiljno kao i druge čimbenike rizika koji se češće spominju i koje lakše prihvaćamo“, tumači Jelić. 

Autori studije smatraju da nasilje u medijima može imati različite utjecaje u društvima zahvaćenim ratom jer mladi u njima doživljavaju nasilje na svakodnevnoj bazi. Oni mogu povećati efekt, ali ga i relativno smanjiti, jer se on može izgubiti u odnosu na druge čimbenike. 

Poricanje industrije nije uvjerljivo

Rezultati potvrđuju nalaze brojnih drugih studija provedenih kroz više od pola stoljeća koje su utvrdile da medijsko nasilje povećava sklonost agresivnom ponašanju kod mladih i smanjuje razinu empatije.

Ona predstavlja još jednu potvrdu da je efekt stvaran te da zaključci skupina i industrija koje nastoje opovrgnuti svaku štetnost nasilja u medijima i video igrama nisu točni. 

„Kontroliranjem drugih rizičnih čimbenika pokazali smo da gledanje nasilja u medijima, kao što su TV i video igre, pridonosi agresivnosti kod mladih. U novije vrijeme često se čuju suprotstavljene tvrdnje o štetnosti nasilja u medijima. Dok jedni kao glavnog krivca ističu nasilne video igre i filmove, drugi tvrde da oni uopće nemaju štetne učinke kada se kontroliraju drugi rizični čimbenici. Ovo istraživanje pokazuje da učinak medija ostaje prisutan čak i kad se kontroliraju drugi čimbenici te da on nije ni manji ni nevažan u odnosu na druge relevantne čimbenike. Pritom je on prisutan u svim ispitivanim kulturama i djeluje na jednak način preko smanjenja empatije i povećanja agresivnog mišljenja odnosno prihvatljivosti agresivnog ponašanja“, zaključuje Jelić.