Pa dragi roditelji stiže lijepo vrijeme - pravo vrijeme da naučite svoje klince kako da se igraju vani, da se zabave, a da to nikome ne morate platiti

Dok se žalite da se današnja djeca ne znaju igrati, zapitajte se kada ste ih vi posjeli i podučili ih igrama u kojima mogu uživati sa svojim vršnjacima. Roditelji danas upisuju svoju djecu na razne sportove samo zato što to rade svi, a jedan od skrivenih motiva je i onaj - "da se dijete negdje ispuše".

Vjerujemo da se sjećate i da će vam ovaj tekstić izmamiti osmjeh na lice zato ga podijelite gdje god stignete kako vaše dijete ne bi bilo jedino koje zna kako se igra: Crvene (crne) kraljice jen-dva-tri; Care, care govedare, Lanca probijanca, Gumi-gumi, Ledene babe, Oduzimanja zemlje, Pikulanja... 

Crvena kraljica-jen-dva-tri

Od grupe djece jedno bude "kraljica" koja se okrene leđima, a sva ostala djeca postave se na liniju za start dovoljno udaljenu od kraljice da je čuju kako izgovara te magične riječi "Crvena kraljica jen-dva-tri" nakon čega se okreće ostatku grupe. Riječi se mogu izgovarati različitim tempom radi faktora iznenađenja, a cilj igre je, dok je kraljica okrenuta leđima, dotrčati što bliže, ali tako da kraljica ne primijeti ni pokret. Dijete koje prvo dotakne kraljicu okrenutu leđima postaje nova kraljica. 

Care, care govedare

Kao i u Crvenoj kraljici, Car je jedan, a sva ostala djeca stoje na startnoj liniji. Djeca u grupi dogovore se kojim će redoslijedom pitati cara "Care, care govedare koliko je sati", na što car bira odgovor okrenut leđima. Primjerice: 

2 mravlja koraka (noga ispred noge) 

5 mišjih koraka (mali koraci)

4 mačja koraka (srednji koraci) 

1 konjski korak (dugački korak) 

Pobjednik je onaj tko prvi dođe do cara, a kako bi cara zavarali, poželjno je da djeca mijenjaju glas kako car ne bi mogao pogodovati nekom posebnom. Isto tako, car ima pravo, ako želi, nekom djetetu, za koje je ocijenio da mu je došao preblizu, reći: "Pao sat u bunar" te se to dijete onda mora vratiti na start i krenuti ispočetka. 

Lanca probijanca 

Klinci se podijele u dvije skupine, poredaju se jedan do drugoga, uhvate za ruke i rašire svoj lanac. Iz druge skupine djeca samo jedno dijete probija protivnički lanac zaletom kroz ruke, te ako uspije probiti lanac, sa sobom u svoj "lanac" vodi oboje djece čije je ruke uspio "probiti. 

Gumi-gumi

Puno je bilo gumi-gumi igara, jer , ako se sjećate, u naše vrijeme nije bilo djeteta koje nije imalo gumu, i nije svake slobodne minute igralo gumi-gumi. Koliko djece danas uopće zna za ovu savršenu igru koja ne samo da je zabavna nego traži poprilično dobru kondiciju i spretnost, posebno kada guma ode već na "podguze". 

Da ne bi objašnjavali, donosimo vam video jedne od igara, a ima ih na YouTube-u još.

Ledene babe 

"Bakice, bakice, što si nam kupila" pita jedno dijete koju ostala djeca drže za prst. Kupila sam auto. Što je u autu. Doktor. Što je u doktoru. Kruh. Što je u kruhu. Crni otrov! - na što se djeca razbježe i počinje lov sa zaleđivanjem. Koga ledena baba uhvati, zamrzne ga, a odmrznuti ga mogu druga djeca koja nisu "zamrznuta". Igra je za jednu ledenu babu gotova kada zamrzne svu djecu ili ako nekoga zamrzne tri puta. 

Ovo je igra u kojoj je kondicija potrebna više nego išta. 

Oduzimanja zemlje

Na zemlji ili betonu nacrta se veliki, što pravilniji krug i podijeli se na jednake dijelove za onoliko djece koliko ih igra (poput kriški pizze). U sredini velikog kruga nacrta se manji krug kao polje u kojem će se jedan igrač zavrtjeti prije nego neki mali predmet (obično ravnu grančicu) ubaci u nečije polje. 

Svako dijete prije toga na neki način označi "svoje" polje te stoji u njemu dok se igrač vrti u središnjem krugu. Kada igrači ubaci grančicu u nečije polje, druga djeca se razbježe, a dijete u čije je polje ubačena grančica moraju brže-bolje uzeti i odmah povikati - stop. Igrači koji se se razbježali automatski moraju stati u mjestu. 

Igrač u čije je polje predmet pao, uzima grančicu ili lopticu i iz svog polja gađa igrača po izboru - tko mu je najbliži. Ako ga pogodi, oduzima mu dio njegovog polja, a ako promaši, igrač kojega se gađalo oduzima dio polja njemu. Prilikom bacanja grančice i oduzimanja dijelova polja, igrač smije stajati isključivo u svojem polju (poljima). 

Pobjednik je igrač koji oduzme sva polja drugima ili tko ima najviše osvojenog prostora, ukoliko se igra mora prekinuti prije službenog kraja.

Pikulanje 

Postoje pikule - "pikse" svih vrsta; koraljke, troperke, šestoperke, običnjače, naftalinke, porculanke, bajse, japanke... Najcjenjenije su naftalinke i koraljke, one se ljubomorno čuvaju, s njima se ne igra, one služe više kao statusni simboli i kao aduti u pregovaranju. Najčešće se piksa sa porculankama ili šestoperkama, a troperke i ostale "običnjače" su obično ono što se daje kad se gubi. 

Igra se sastoji od igrališta s udubinom u zemlji, jamom, koja je centar igre i od crte sa koje se kreće. 

Na početku, igrači stanu na crtu i jedan po jedan bacaju svoju piksu pokušavajući pogoditi jumpu. Igrač koji pogodi rupu, počinje gađati pikule drugih igrača i, ako uspije, uzima pikulu, a igrač čiju je pikulu pogodio ispada iz igre.

Trule kobile

Svi stanu jedan iza drugoga. Prvi u redu ode malo naprijed i nagne se tako da se podboči rukama na svoja koljena i ostalima okrene stražnjicu. To je "kobila". 

Zatim se ostali, jedan po jedan, zalijeću prema "kobili" i preskaču ju, a u trenutku preskakivanja onaj koji preskače, mora jednom nogom opaliti "kobilu" po stražnjici.

Ako uspije - preskoči i doskoči na noge, ide na kraj reda, a sljedeći iz reda na isti način preskače "kobilu". Ako fula udarac ili padne nakon doskoka, on postaje "kobila"!

I? Čega ste se vi najviše igrali?