Još je davno Charles Darwin utvrdio kako je prirodna selekcija temelj procesa evolucije

Nijedan dio čovjekove psihologije nije tjesnije povezan s evolucijom od njegove spolnosti. Reprodukcija je jezgra evolucije, a kako je s njome spolnost neposredno povezana, i utjecaj procesa evolucije na naše shvaćanje spolnosti je nedvojben, prenosi Intimatemedicine.com.hr.

Na području spolnosti muškarci i žene tijekom povijesti susretali su se s brojnim problemima, koji su od njih zahtijevali određena prilagođavanja, a to se u velikoj mjeri odražava i na suvremenog čovjeka. Zbog toga nam spoznaje evolucijskih znanosti mogu pomoći u razumijevanju spolnosti, kao i u objašnjavanju pristupa spolnosti s obzirom na spol.

Još je davno Charles Darwin utvrdio kako je prirodna selekcija, dakle neprekinuta reprodukcija ljudi i životinja s partnerima s najprimjerenijim osobinama za preživljavanje, temelj procesa evolucije. Iako Darwin na početku nije znao objasniti zbog čega neki mužjaci imaju velike, kričavim bojama oslikane raskošne repove, ili zašto neki drugi imaju teško rogovlje - što sigurno nije pomoglo u preživljavanju - a zašto su ženke u pravilu jednoličnije, dosadnije i manje.

Ako su se oba spola sukobljavala s istim problemima, kako su se i zašto tijekom procesa prirodne selekcije razvile tako velike razlike između spolova? Zbog toga je svoju teoriju prirodne selekcije podupro teorijom spolne selekcije. Prema njoj veću mogućnost reprodukcije imaju mužjaci onih osobina koje im omogućavaju konkurentsku prednost u takmičenju za naklonost pripadnica suprotnog spola. To može biti paunov kićeni rep, bogato jelensko rogovlje, čovjekova debela lisnica ili njegov smisao za humor.

Ali zbog čega su obično ženke te koje biraju, dok se mužjaci moraju međusobno boriti za njihovu naklonost? U razumijevanju tog pitanja pomoći će nam Thriverova teorija roditeljskog uloga, koja kaže da pravo odabira ima onaj tko u začeće, nošenje i odgoj potomstva ulaže više energije, vremena i napora.

Tako je rivalstvo mnogo izraženije među mužjacima onih životinjskih vrsta kod kojih roditeljstvo uglavnom u domeni ženki. Mi, ljudi, spadamo među dvoroditeljske vrste, kod kojih oba spola podjednako investiraju u potomstvo, pa stoga oba roditelja podjednako učestvuju u odabiru onog drugoga, te se unutar svog spola intenzivno takmiče za poželjne jedinke suprotnog spola.

A kako je u pravilu majčin roditeljski ulog veći od očevog, to znači da buduće majke imaju pravo izbora, a muškarcima ostaje nogomet ili šepirenje skupim automobilima.