Dok smo posljednji put pohvalili Čukine odlične hlače, ovaj put pohvala ide na račun odlično razrađenih gornjih dijelova

Druga večer Modnog ormara na pozornicu Kazališta Trešnja donijela je mnogo zanimljivije modne prezentacije u odnosu na prvu večer. U natjecateljskom dijelu večeri prva se predstavila Jasmina Bolanča eteričnom kolekcijom uglavnom u bijeloj boji. Modeli izrađeni od laganih fluidnih materijala egzistirali su vrlo dobro na sceni, a posebno pohvaljujemo pokrivala za glavu koja su se odlično uklopila u cijelu priču. Nasuprot laganim materijalima mekog pada Jasmina se bavi i ukrućenim formama posebice u gornjem dijelu čime pokazuje koliko vješto doskače konstrukcijskim izazovima. Zadnji prikazani model odudarao je od prethodnih u kolorističkom smislu, no i on pokazuje kako se radi o zanimljivo razrađenoj ideji koja ima svoj početak i kraj. Kolekcija koja je sasvim sigurno jedna od favorita za osvajanje nagrade!

Iva Šerić predstavila se kolekcijom jakni produžena kroja koje svoju inspiraciju očigledno vuku iz elemenata svojstvenih sportskoj odjeći . Pastelna paleta tonova dobro funkcionira uz razrađene i zanimljive krojeve, a modele svakako možemo zamisliti na vješalicama konceptualnih dućana. Kapuljače s vješto stiliziranim "slušalicama" u području ušiju, veseli okrugli detalji u jačim tonovima i dobar odabir materijala kojima dizajnerica ideju vješto pretače u gotov proizvod također zaslužuju pohvalan osvrt.

U potpunosti mušku kolekciju, ili bolje rečeno kostimografsku priču, prikazala je Mirela Noršić koja se pozabavila urbanim ratnicima s dodatkom povijesnih elemenata. Mireli ponaviše zamjeramo konfuzan odabir muških modela. Dok je jedan muški model odlično pratio cijelu priču svojim isklesanim tijelom, drugi su mnogo više zaostajali za njim ne laskajući Mirelinim prilično razgolićenim modelima. Kako bi stvar bila zanimljivija Mirela je na pozornicu u naručju jednog od mladića poslala i malenu bebu odjevenu u minijaturan model. Iako je to priskrbilo simpatije gledatelja, ne shvaćamo poantu odjeće koja bi i kao eksperiment u konačnici trebala biti nosiva bar uskom krugu ljudi.

Adela Kliškić i Nikola Barbir prikazali su odličnu i vrlo zanimljivu kolekciju u kojoj posebna pohvala ide fantastičnim sakoima. Čvrsta forma koja na tijelu djeluje poput oklopa konstrukcijski i tehnički izvrsno je izvedena, a sve asocira na neke od radova Nicholasa Ghesquiera za Balenciagu ili pak one Garetha Pugha. Crni ton također je odlično funkcionirao kao suprotnost bijeloj kosi modela. Ispod sakoa modeli nose haljine koje su ipak samo dobre. Zamjerka ide na odabir materijala koji ostavlja prilično umjetan i jeftin dojam. No, kako se radi o studentskim revijama gdje je budžet zaista ograničavajuća stavka, ova kolekcija i dalje ostaje odlična.

Nakon natjecatelja predstavili su se poznati dizajneri - gosti Modnog ormara. Mustre su prikazale kolekciju crnih i sivih tonova svojih karakterističnih krojeva uz pratnju dame za harfom. Previše materijala na nekim mjestima stvorilo je vizualno neprivlačan efekt, no s druge strane na svojim su kreacijama postigle vrlo dobru reljefnu teksturu igrajući se prorezivanjem nekih tkanina. Nažalost, poluprozirne crne haljine od pletiva koje su djelovale pomalo neukusno nisu proslavile ovu kolekciju Mustri.

Kako bi cijela priča dobila na težini, Mustre su odlučile prikazati i jedan muški model koji je potpuno nepotrebnim performansom i mahanjem kaputa po zraku izazvao neshvaćanje u očima promatrača. Valjanje po pozornici nije bilo zanimljivo, pa smo baš kao i strani gosti gledali performans s čuđenjem. S obzirom da je na kolekciji radilo četvero dizajnera naše očekivanje mnogo zanimljivijr i bolje razrađene ideje nije bez osnove.

Dizajnerica Andrijana Subotić-Pjajčik koja stoji iza branda Etna Maar ostaje vjerna svom dizajnerskom rukopisu i uz taktove glazbe na španjolskom jeziku odvodi nas u priču koja za sobom vuče etno utjecaje. Crna, bijela i crvena glavni su tonovi zastupljeni u kolekciji, a kolekciju prate pokrivala za glavu i zanimljiv make - up, posebice na usnama. Klijentice Etne Maar zasigurno će pronaći modele za sebe iz netom prikazane kolekcije kojom je pokazano da se suvereno barata elementima tako dragim dizajnerici koja stoji iza branda.

Stjepan Čuka prikazao je svoju crnu kolekciju u kojoj pronalazimo futurizam u tragovima i robotiziranu formu, ne toliko naglašenu u modelima koliko u kretanju manekena na pozornici. Kolekcija je upotpunjena nakitom Zdenke Gugić koji je odlično funkcionirao uz crne modele s obzirom na svoj srebrni sjaj.

Dok smo posljednji put pohvalili Čukine odlične hlače, ovaj put pohvala ide na račun odlično razrađenih gornjih dijelova. Posljednji prikazani jedan ženski model možda nagovješćuje Čukin zaokret ka ženskim kolekcijama znajući kako je nedavno prikazao uniseks kolekciju. I ženski model vjerno prati muški dio kolekcije, a sve je na kraju začinjeno i svjetlosnim efektima. Prokazana kolekcija može se rezimirati kao zanimljiva, stilski dorađena i uspješna, no smatramo kako je za ovog dizajnera važno pronaći smjer u kojem će se kolekcije razvijati, jer prateći Čukin dosadašnji rad čini nam se kako postoji određena doza lutanja između nosivog i komercijalnog, te eksperimentalnog.

Tomislav Jerčić poveo nas je u jednu pomalo sjetnu i mirnu priču uz vrlo laganu glazbu koja je pratila isto takav hod modela niz pozornicu, a sve je odisalo spokojem svojstvenim za mala primorska mjesta. Takva je bila i odjeća. Plavi tonovi izmjenjivali su se s pastelnim nijansama, a tkanine su odisale udobnošću. Styling je naglašen potrganim kišobranima kojima je skinuto platno, ali su dodane bočice koje su visjele sa svih strana. Jedina jače koloristički akcentirana haljina bila je crveno siva koju posebno pohvaljujemo, dok zamjeramo korištenje umjetnih materijala teksture najlona.

Igor Dobranić vjeran je prezentacijama na Modnom Ormaru i svaki put ostane vjeran svojoj modnoj priči koja je uvijek lijepa i zanimljiva, te autorski prepoznatljiva. Ipak, u budućnosti očekujemo pomak u kojem će dizajner ostati vjeran sebi, ali i prikazati evoluciju vlastitih kreativnih zamisli. Crno-bijela kolekcija nudi vrlo praktične modele s dva lica pa u jednom odjevnom predmetu dobivate dva, a zanimljiva tekstura materijala postiže se nabiranjem i stvara efekt papirnate površine.

Večer je zatvorila Milena Rogulj bijelom prezentacijom koja se nikako ne može svrstati u kategoriju modne revije. Muški modeli odjeveni u potpuno nenosivu odjeću scenski su izgledali vrlo zanimljivo i efektno, a Milena je pokazala kako posjeduje dovoljno mašte u razradi isti. Ono što nas je posebno nasmijalo jest prilično velik umjetni penis na jednom od modela koji je pri tome na ruci nosio živog sokola koji je na žalost ostao potpuno neprimijećen. Što se željelo poručiti tim predimenzionirnim spolnim organom i sokolom nismo shvatili.

Milena Rogulj definitivno je dio kazališnog svijeta, pa je i prikazana "kolekcija" mnogo više namijenjena njemu, nego modnoj pisti ili primjerice ulici. Stoga se i ono što je pokazala ne može nazvati modnom revijom ili kolekcijom već kostimografijom što bi daleko bolje egzistiralo na izložbi ili performansu nego na pisti na kojoj ipak očekujemo donekle nosivu odjeću.

Fotogaleriju druge večeri Modnog ormara pogledajte ovdje.

Više na Moda.hr