Svima nam je važno što obitelj i prijatelji misle o našem potencijalnom partneru, ali isto vrijedi i kad je u pitanju mišljenje potpunih stranaca

Kad se radi o pitanjima ljubavi, svima je poznato da srce želi ono što želi; a to što želi su ljudi koje drugi smatraju privlačnima.

Najnovije istraživanje pokazalo je da je privlačnost relativna stvar te da na naše stavove o ljepoti jednako utječe mišljenje stranaca koliko i mišljenje najbližih prijatelja. „Naravno da je ljudima važno što obitelj i prijatelji misle o njihovim potencijalnim ljubavnim partnerima. Ali pokazali smo da isto vrijedi i za potpune strance", rekao je voditelj istraživanja Skyler Place sa Odsjeka za psihologijske znanosti i znanosti o mozgu pri Sveučilištu Indiana. „Ako dođete na neki tulum na kojem ne poznajete nikoga možete pomisliti 'Što me briga tko ovdje što misli?', ali u stvarnosti svi mi obraćamo pozornost na to što drugi u našem društvenom okruženju misle i rade."

To nije ništa spektakularno - takvo ponašanje je u znanstvenim sferama poznato kao 'kopiranje izbora partnera' prilikom kojega pojedinac kopira odabir drugih ljudi oko sebe. Dakle, bira što biraju i drugi. Taj fenomen jako je dobro zabilježen u životinjskom svijetu, naročito kod ptica i riba, a u posljednje vrijeme počeo se intenzivnije proučavati i kod ljudi. Istraživanje koje je obavio Place objavljeno je u časopisu Evolution and Human Behavior na internetu i jedinstveno je utoliko što su sudionici imali priliku vidjeti realne scenarije odabira partnera u obliku 'brzinskih spojeva' i to putem videa.

Točno 40 muškaraca i 40 žena imalo je priliku gledati osam interakcija prilikom brzinskih spojeva. Brzinski spojevi, odnosno speed dating praksa je u kojoj muškarci i žene imaju nekoliko mini spojeva od kojih svaki traje po nekoliko minuta, najčešće tri, i zatim biraju partnera koji im najviše odgovara. Nakon svakog spoja, sudionici istraživanja su morali označiti na posebnom papiru bi li se htjeli vidjeti s određenom osobom s videa.

Zanimanje muškaraca za žene s videa je uglavnom bilo pozitivno, ali se znatno povećavalo ako bi se za njih zanimali i muškarci s videa. Ako bi muškarci koji su sudjelovali u brzinskim spojevima pokazali malo zanimanja za određenu ženu, zanimanje drugih muškaraca za nju se nije povećavalo.

Kod žena situacija je sljedeća - ako bi žene s videa pokazale zanimanje za određenog muškarca, tada su i žene sudionice u istraživanju bile više zainteresirane za njega. Ali ako bi žene s videa smatrale nekog muškaraca manje zanimljivim i privlačnim, zanimanje ostalih sudionica za njega bi splasnulo i po tome se razlikuju od muškaraca.

Ukratko, najpopularniji muškaci i žene bili su najprivlačniji i za njih su se ostali najviše zanimali. Popularan u ovom kontekstu, dakle, ne znači da se radi o glumcu, pjevaču ili zvijezdi već samo o osobi koja najviše intrigira i s kojom bi većina sudionika bila u nekom obliku veze.

Place napominje kako ovi rezultati nisu varirali bez obzira na to jesu li žene i muškarci sudionici bili zainteresirani za kratkoročnu ili dugoročnu vezu. Otkriće je u najmanju ruku intrigantno obzirom da pokazuje koliki utjecaj muškarci imaju jedni na druge. Place na kraju dodaje kako je zanimanje muškaraca za neku ženu raslo ako su se za nju zanimali muškarci s videa koji su ujedno bili i zgodni.