Djeca koja imaju sestru manje su sklona negativnim emocijama, a nerijetko su potaknuta da čine dobra djela čime postaju i bolje osobe

Jasno je da se ne slažemo uvijek s našim najbližima, naročito s užim članovima obitelji, ali prema istraživanju stručnjaka sa Sveučilišta Brigham Young (BY) iz Utaha, djeca koja imaju sestru,bilo mlađu bilo stariju, rjeđe doživljavaju negativne emocije poput krivnje i usamljenosti.

 

„Čak i nakon što uzmete u obzir roditeljski utjecaj, braća i sestre zmaju velik značaj na jedinstven način", rekla je Laura Padilla-Walker sa spomenutog sveučilišta. „Oni djeci pružaju nešto što roditelji ne mogu", napominje Padilla-Walker. Istraživanje je provedeno u sklopu projekta Uspješnih obitelji sveučilišta BY, a obuhvatilo je 395 obitelji s više djece od koje je barem jedno adolescent između 10 i 14 godina starosti. Istraživači su prikupili niz podataka o dinamici života u obiteljima na početku istraživanja i zatim istu stvar ponovili godinu dana kasnije.

Pokazalo se da su ona djeca koja su imala sestru bila uspješnija u nošenju i izbjegavanje negativnih emocija - manje su se osjećala usamljenima, nisu mislili da su manje voljena, nisu imala osjećaj krivnje, nisu imala problema sa samopouzdanjem i nisu bila plašljiva. Nije važno radi li se o starijoj ili mlađoj sestri pa čak i to koliko se razlikuju u dobi. Braća su također važna, međutim njihov utjecaj se manifestira u drugačijem obliku. Ako imaju brata ili sestru, to u djeci i ljudima budi potrebu za činjenjem dobrih djela (pomaganje starijem susjedu, čuvanje druge djece, rad po kući...) i to više nego što bi to roditelji mogli potaknuti. Čak dva puta više.

Padilla-Walker napominje da je u svoj priči najvažniji čimbenik bratska, odnosno sestrinska povezanost i bliskost. „Roditeljima mlađe djece poruka je da potiču povezivanje između njih", objašnjava Padilla-Walker. „Jer jednom kada dođu u adolescentsku dob ona će im biti snažan zaštitni čimbenik", dodaje ona. Većina roditelja strahuje zbog dječjih konflikata, a nemali je broj istraživanja koja takvo ponašanje među braćom i sestrama povezuju s kasnijom delinkventnošću. Ipak, Padilla-Walker vidi i drugi stranu medalje. Sukobi među djecom u obitelji predstavljaju dobru priliku da se nauče nositi s njima i rješavati ih, a najviše da nauče kako se pomiriti i povratiti kontrolu nad emocijama što će im kasnije u životu jako dobro doći.

„Nedostatak povezanosti je već problem nego učestali sukobi", kaže na kraju Padilla-Walker. Istraživanje je objavljeno u Časopisu za obiteljsku psihologiju ('Journal of Family Psyhology').

Više na Metro-portal.hr