Danas se više od 3000 spojeva može naći u pojedinim vrstama namirnica kao aditivi

Aditivi su danas sveprisutni, a da toga nismo niti svjesni. Kad nabrojimo neke najpoznatije poput dima, soli, octa, začina, sredstava za zgušćivanje itd. vidimo koliko su to zapravo poznate i svakodnevno dostupne tvari.

Te tvari same po sebi nemaju nutritivnu vrijednost ali bez njih hrana i jela ne bi imali okus, boju, konzistenciju, a ni trajnost poput one na koju smo navikli.

Bez aditiva pojedine se namirnice ne bi dugo mogle održati svježima: masnoće bi užegle, a voće i povrće izgubilo bi sebi svojstvenu boju i konzistenciju.

Međutim, dokazano je da neki aditivi mogu pokrenuti alergijske reakcije u osjetljivom organizmu te djelovati i na promjenu ponašanja osjetljivih osoba.

Mnoge tvari koje se dodaju u pojedine namirnice i jela prilikom njihove pripreme pripadaju prirodnim tvarima ili su dobiveni ekstrakcijom iz prirodnih tvari. Drugu vrstu čine spojevi koji su dobiveni kemijskom sintezom.

Obje vrste tvari jednako su korisne u očuvanju svojstava pojedinih namirnica zadržavajući stanovitu sigurnost upotrebe i često poboljšavajući kvalitetu, okus i miris, a najčešće upravo sam vanjski izgled, odnosno poboljšavaju tzv. organoleptička svojstva namirnica.

Tijekom srednjeg vijeka soli, dim i začini koji su u Europu došli najprije s Križarima a zatim i s trgovcima koji su pohodili srednji i daleki istok bili su jedini "aditivi".

Ne samo da su se te tvari koristile za održavanje svojevrsnih hranjivih vrijednosti namirnica tijekom dužeg razdoblja, već su uz to i dodavani namjerno mesu i jelima od mesa kako bi se "maskirao" neugodan miris i okus mesa koje je duže vremena stajalo u neadekvatnim uvjetima.

Međutim, treba istaknuti da su pojedini začini i štitili osjetljive organizme od potencijalnih štetnih bakterija i nametnika, jer u sebi sadrže tvari s odgovarajućim antibakterijskim i antiparazitskim djelovanjem.

Danas se više od 3000 spojeva može naći u pojedinim vrstama namirnica kao aditivi i to su zakonom klasificirani spojevi ili strukture ili smjese koji uglavnom čine skupinu aroma a zajedničko im je da ne moraju biti posebno istaknuti i navedeni na etiketama prilijepljenim uz pojedine namirnice.

Ponekad se jedino mogu naći njihova generička imena. Aditivi se u namirnice dodaju namjerno, ali su zastupljeni u izrazito niskim koncentracijama.

Dodavanje pojedinih aditiva regulirano je posebnim propisima prehrambene industrije i zakonima najviših svjetskih i državnih institucija koje takve tvari stavljaju u promet za masovnu upotrebu.

Za svaki spoj, prije no što se započne s njegovom upotrebom, mora se dostaviti detaljna dokumentacija koja potvrđuje njegovu neškodljivost za ljudski organizam.

Tek kad se u ispitivanjima provedenim u više zemalja dokaze da je spoj za zdravlje neškodljiv dopušta se njegova upotreba i on dobiva karakterističnu brojčanu oznaku koja slijedi iza velikog slova "E". Ta se oznaka u obliku šifre ili koda pojavljuje onda u listi osnovnih sastojaka namirnice.

Mnoge su bojazni i strahovi danas povezani s pojmom aditiva. Većina njih proizlazi iz nedovoljnog poznavanja ovih spojeva ili iz neznanja. Stoga je takav strah i svojevrsna fobija odbijanja svega što u sebi ima neki aditiv u najvećoj većini slučajeva neosnovan.

Svijet ide dalje, znanost i razvoj donose novitete i ti noviteti su u velikoj većini korisne stvari za osiguravanje dužeg i kvalitetnijeg života ljudskoj vrsti.

Ne možemo zabijati glavu u pijesak i gunđati kako je nekad bilo bolje jer činjenica je da je sad bolje.

Ljudi žive dulje, kvaliteta života je porasla, veliki broj bolesti je danas izlječiv, a namirnice su zdravstveno sigurnije, uglavnom i boljeg okusa, boje i mirisa.

Prednosti razvoja moraju se iskorištavati i na taj način će možda jednog dana hrana koja predstavlja veliki problem čovječanstva, u prvom redu jer je nema dovoljno, postati dostatna i dostupna svima, piše plivazdravlje.hr .