Sjećam se teksta osebujne novinarke, bivše urednice Cosmopolitana, ratne reporterke, Silvane Menđušić. Pamtim je kao novinarku HTV-a koja se javljala iz ratom poharane Hrvatske.

Divila sam se njezinoj hrabrosti. Nismo samo mi bitni, nije samo naša priča vrijedna spomena.

Htjela bih iskoristiti mogućnost da citiram njezine riječi jer one puno govore o svjetonazoru pobjednika.

"Najveći dio radnog vijeka imala sam sreće raditi poslove koji su bili toliko zanimljivi da bih ih radila i besplatno. Plaćali su me malo, puno, ponekad ništa ili s velikim zakašnjenjem. Ali svaki posao je bio uzbudljiva jednadžba koju je trebalo riješiti. Mijenjala sam poslove kada sam procijenila da sam dala sve što znam ili da na toj poziciji nisam dovoljno dobra. Na tom sam putu učila od pametnijih."

Prema statistici polovica Hrvatica tijekom poslovne karijere promijeni barem tri radna mjesta, dok su nekima potrebna daljnja usavršavanja i novi počeci. Oni u manjini pak imaju sreće da im iz prve otvore vrata samoostvarenja. Kada nam sve i ne polazi za rukom treba sebe uvjeriti da nam treba nešto više, bolje...

Žene su ipak snalažljivije u kriznim situacijama. Bez posla žena nije dezorijentirana, ona se bavi: domaćinstvom, djecom i hobijima.

Psiholozi kažu da je otkaz najbolji poticaj da se počnete baviti poslom koji ste oduvijek željeli.

Tko su te "Velike žene" o kojima čitamo na sporednim stranicama dnevnog tiska? Velike žene stanu na startnu crtu, odrade cilj, znaju da ćeš ih pokušati izbaciti sa staze, da im tribine neće pljeskati, da će padati. Ali do kraja, koji nije tapšanje po ramenu, stignu.

Što nam je činiti kako bismo napredovale, kako bi bile u pozitivnom movingu? Raditi nam je odgovorno, pametno, disciplinirano i entuzijastično kao da radite za svoju vlastitu tvrtku.

Sreća je presudno važan čimbenik za rad, a rad je presudno važan čimbenik za sreću. Sretni ljudi svakog tjedna odrade više sati i više rade u slobodno vrijeme.

Čak i kad nisam osobito inspirirana za rad, kada započnem uz prvu jutarnju kavicu, iz turobnog stanja me izvuče ohrabrujući osjećaj postizanja nečega, nastajanja nečeg novog i unikatnog. Treba voljeti svoj posao, prilaziti mu sa žarom i entuzijazmom koji nije moguće nadoknaditi pukom marljivošću. A prema preporuci stručnjaka bolje je prihvatiti posao koji vam ide od ruke i koji volite, jer ćete u tom području biti spremni usavršavati se. Osvrnemo li se na svoju prošlost, opažamo da je bilo puno znakova koji su nas usmjeravali na nova područja. Samo treba htjeti.

"Teško je biti istinski ono što osjećaš da jesi!"

Prvo zlatno pravilo jest: nikad ne sumnjaj u vlastitu prirodu, a drugo pravilo: nepokoljebljivo budi dosljedna sebi. Bilo je zastrašujuće načiniti prvi korak prema nepoznatom, prema neiskušanoj karijeri. Odlučite raditi ono što želite i nemojte obraćati pozornost na mogućnosti koje nisu ispravne za VAS.

U poslovni svijet sam željela unijeti više kreativnosti i učinkovitosti. Jesam li uspjela? Vrijeme će pokazati.

I dosljedno ću se podsjećati koliko sam sretna jer ponedjeljak ujutro volim jednako koliko i petak poslijepodne.

Za kraj bi navela još jedan citat iz intervjua s početka priče. "Svjetsko nogometno prvenstvo smo gledali na tv i to je bilo jako bolno" rekao je naš nogometni virtuoz i izbornik hrvatske nogometne repke Slaven Bilić uoči kvalifikacija za Europsko prvenstvo. Nema ništa teže od propuštene prilike. No, neuspjesi su prilika za učenje.

Odluke donosite uvijek provjeravajući retrovizor!