Prema nekim istraživanjima, ovakav obrazac ponašanja sve je češći jer puno mladih ne želi se upustiti u veze upravo zbog straha da će biti povrijeđeni.

Biti s nekim u vezi, ukoliko se dobro slažete, predivan je osjećaj, no ono što se nekad nažalost dogodi, prekid, nije baš tako predivno. Neki su zato mišljenja da je bolje ne upuštati se u veze jer tako sigurno neće biti povrijeđeni.

Dakako, ovdje ne mislimo na ono razdoblje kroz koje svi nekad prolaze, kad se ne osjećamo spremnima za vezu i želimo biti solo kako bismo sredili misli i osjećaje te posvetili se samima sebi. Ovdje mislimo na osobe koje zbog straha da ne budu povrijeđene zatvaraju se u svoju emocionalnu 'ljušturicu' kako bi se zaštitile od mogućih komplikacija i problema.

Jedna od popularnih strategija u teen dobu i predstavlja bijeg od veze je idealiziranje neke osobe koju i ne poznaju i za koju misle da su zaljubili u nju. U svojoj mašti su u stanju izgraditi cijelu sretnu ljubavnu priču premda se u stvarnosti nimalo ni trude približiti se svom 'objektu žudnje'. Više su zaljubljeni u taj osjećaj zaljubljenosti nego u tu osobu koju i ne poznaju. Ovako sigurno neće biti povrijeđeni - jedino ako ta osoba u koju su 'zaljubljeni' nije iz njihove bliže okoline, pa je ne sretnu s djevojkom/dečkom.

Ako o nekoj osobi ne znate puno toga, teško da se to može nazvati osjećajem zaljubljenosti, no u tinejdžerskoj dobi, kad su emocije puno intenzivnije, skloni smo vjerovati da smo ludo zaljubljeni u nekoga. To mogu biti neke slavne osobe, ali i netko koga ne poznamo ali srećemo u susjedstvu, školi, sportskim aktivnostima i sl.

Iako ovako nećete biti ostavljeni, nećete ni naći sreću u ljubavi. A opet nećete moći pobjeći od samoće i tuge, što također nije neki super osjećaj.

Odbijati ljubav iz straha da ćemo poslije patiti nije nimalo zrelo. Štoviše, onaj tko ne riskira u ljubavi, ne može ništa ni očekivati jer ljubav je nepredvidljiva, pa npr. veza u koju su svi sumnjali (uključujući i same aktere) može završiti happy endom. To nitko ne može znati!

Naravno, prekidi bole čak i ako ih mi sami iniciramo, pa i onda kad izlazimo iz nekog lošeg odnosa. Još više boli kad nas ostavi netko do koga nam je jako stalo - imamo dojam da ta bol neće nikada prestati i da nikad nećemo više nikoga zavoljeti. Naravno, ljudi se oporave i slomljeno srce se vremenom izliječi iako nam se tada da nikad nećemo preboljeti kraj te ljubavi.

Ako netko zbog straha da će biti povrijeđen ni ne započne vezu, uskraćuje si puno toga. Čak i ako veza završi prekidom (što zapravo nitko ne može predvidjeti niti znati), u njoj može biti puno lijepih trenutaka i onoga što nas čini sretnima na potpuno nov način. Ako ne želite ući u vezu, nećete iskusiti bol zbog prekida, nećete saznati ni kakav je to osjećaj zaljubljenosti niti kako to izgleda nekoga voljeti ili biti voljen.

Možete spoznati samo osjećaj samoće. Iako je patnja zbog prekida vrlo intenzivna, radost i sreća koje iskusite u ljubavnoj vezi veće su od toga. Zato se usudite voljeti i otvorite se prema osjećajima.