Životinje ne plaču, no zašto plaču ljudi i postoje li određene zdravstvene koristi od ovog fenomena? Stručnjaci za suze ukazuju na brojne dokaze o blagotvornom djelovanju plakanja, piše magazin.net.hr

Znanstvenici sa Sveučilišta Indiana nedavno su dokazali da muškarci koji plaču imaju veće samopouzdanje nego oni koji suzdržavaju suze, no plakanje je korisno i na neke druge načine. Dokazi ukazuju da ispuštanje suza smanjuje alergije, te ublažava bol kod reumatoidnog artritisa. Čini se da plakanje regulira i imunološki sustav. U studiji iz 2006. proučavali su reakcije 60 osoba koji su patili od ekcema i alergije dok su gledali srcedrapajuću obiteljsku dramu Kramer protiv Kramera. Prije filma na kožu im je stavljen lateks, a kasnije su im mjerili reakciju.

U usporedbi s onima koji nisu pustili suzu, uplakani gledatelji imali su manju reakciju na lateks. Njihova je koža imala i nižu razinu markera upale imunoglobulina. Japanska studija s pacijentima koji boluju od autoimune bolesti reumatoidnog artritisa otkrila je da oni koji plaču osjećaju manju bol i imaju manje simptoma nego oni koji trpe 'na suho'.

Pretraga krvi odmah nakon plakanja je pokazala da je razina prirodnih imunoloških kemikalija koji inače pogoršavaju ovu bolest, bila manja te da ovi pacijenti bolje kontroliraju stanje bolesti godinu dana kasnije. Mnogi stručnjaci su isticali da je ovo dokaz da su suze prirodna obrana tijela protiv hormona stresa koji bi mogli naškoditi tijelu. Plakanje prati pojačana aktivnost u parasimpatičkom nervnom sustavu, a njegov posao je smiriti tijelo nakon stresnog događaja, te usporiti rad srca. Neke studije ukazuju da plakanje povećava razinu oksitocina, hormona sreće, koji onemogućuje ispuštanje hormona stresa - kortizola.

Žene u pravilu plaču više, no čini se da oba spola plaču podjednako tijekom velikih životnih događaja kao što je žalovanje za umrlim, objašnjava prof. Ad Vingerhoets, psiholog i vodeći stručnjak na području plakanja, koji radi na Sveučilištu Tilburg u Nizozemskoj. Međutim, usporede li se sa ženama, muškarci češće plaču zbog pozitivnih događaja, dok ženske suze češće poteku zbog onih negativnih. Za ovu razliku stručnjaci uglavnom okrivljuju hormone. Naime testosteron suzbija potrebu za plakanjem, dok ženski hormon prolaktin potiče suosjećanje i suze.

Profesor Vingerhoets kaže i kako na količinu suza utječe i sposobnost suosjećanja i neurotičnost. Što je osoba neurotičnija to će biti osjetljivija na osjećaje drugih ljudi i lakše će zaplakati. Češće ćemo plakati i ako smo neispavani ili pod utjecajem alkohola, jer oba stanja umanjuju kontrolu nad osjećajima i reakcijama.

magazin.net.hr/eZd