Dio mozga zadužen za procesiranje mirisa u neposrednoj je blizini centra za pamćenje pa mirise (podsvjesno) vezujemo uz određena iskustva

Pripadate li većini koja bira citrusne i lagane cvjetne mirise ili ste 'parfemski odmetnik' koji provocira zahtjevnim notama

Ako vam nije jasno, zašto, zaboga, samo vi negativno reagirate na, recimo, miris vanilije koja je apsolutni favorit većine, odgovor bi se mogao kriti u potisnutom negativnom sjećanju povezanom s tim misom (uobičajenom sastojku kolača).

Čak i oni koji nisu ljubitelji romanesknog opusa Marcela Prousta upoznati su s efektom koji je kolačić madeleine izazvao kod njegova glavnog junaka: okusom ga je vratio u djetinjstvo i oživio sjećanja za koja je mislio da su davno izgubljena. Kad god treba objasniti zašto su nam neki mirisi draži od drugih, u tekstovima o parfemima navodi se ta epizoda.

Naime, dio mozga zadužen za procesiranje mirisa u neposrednoj je blizini centra za pamćenje pa mirise (podsvjesno) vezujemo uz određena iskustva.

Prilikom kreiranja parfema, i sami 'nosovi' stalno imaju na umu da postoje mirisi s kojima je gotovo nemoguće pogriješiti jer su dovoljno dopadljivi da se svide većini, poput citrusnih nota, laganih cvjetnih esencija đurđice i ruže ili vanilije. S druge strane, mnogo su oprezniji kada parfemskoj formuli žele dodati 'zahtjevne' mirise, poput nota kože ili cvjetnih esencija gardenije i tuberoze.

U tome 'mirisnom grmu' leži razlog zbog kojeg većina komercijalnih i celebrity parfema miriše tako slično, zato ih zaljubljenici u niche parfeme nazivaju 'konfekcijskima'. Parfemski nosovi igraju na dobitne cvjetno-voćne koktele koji možda nisu iznimni, ali sigurno neće antagonizirati široku publiku na koju računaju. Što bi pjesnik rekao, 'lijepi su, ali bez duše'.

Parfemi koji su u mirisnoj povijesti ostavili traga, poput Thierryjeva Angela ili Guerlainova Shalimara, u tom su smislu beskompromisni. Karakternim mirisom i prodornom notom možda izazivaju podijeljene reakcije, ali nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.