Vrlo neobičan način života odabrali su Indijanci plemena Uros koji žive na jezeru Titicaca. Uros Indijanci, koji su živjeli i prije Inka, naučili su graditi umjetne plutajuće otoke od trske, piše SvjetskiPutnik.hr .

Ova trska raste u jezeru Titicaca u velikoj količini. Život Uros naroda usko je vezan s korištenjem trske, koju koriste u prehrani (dobar je izvor joda), ali i za izgradnju kuća, pokućstva, čamaca (od kojih neki imaju i motore), pa čak i čaja i lijekova. Navodno ova trska umanjuje i mamurluk...

Legende naroda Uros kažu da su njihovi preci postojali i prije samog sunca, dok je zemlja bila mračna i hladna. Bili su otporni na utapanje, niske temperature, kao i na udar munje. No izgubili su svoje super moći kada su došli u kontakt s ljudima koji ne pripadaju njihovom plemenu...

Velike Inke su u svojim osvajačkim pohodima protjerali Uros Indijance s njihovog teritorija, na područje jezera Titicaca. Inke nisu imale visoko mišljenje o narodu koji živi ovako jednostavnim životom, u kućama od trske, i naplaćivali su im vrlo niske poreze. No ipak, narod Uros je unatoč svojim skromnim nastambama nadživio Inke i njihove moćne hramove i kamene građevine, te je i dalje prisutan. Uz one koji žive na jezeru Titicaca, dio Uros Indijanaca živi na Andama u Peruu i Boliviji, u ukupnoj populaciji od oko 2.000 ljudi.

Na više od 40 plutajućih otoka danas živi nekoliko stotina pripadnika naroda Uros. Sami sebe nazivaju "ljudi jezera" i smatraju se vlasnicima cijelog jezera Titicaca kao i svih okolnih voda. No sve veći broj ljudi polako počinje prelaziti na kopno. Danas više ne govore svojim starim jezikom, no i dalje prakticiraju neke od starih običaja. Stanovnici otoka odjevaju uglavnom vunenu odjeću jarkih boja u nekoliko slojeva, kako bi ih štitila od hladnoće, vjetra i sunca, koje je na nadmorskoj visini od 3.821 metara prilično jako.

Žive od tkanja i ribolova i u zadnje vrijeme sve više od turizma. Turistima prodaju razne rukotvorine od trske kao i ručne radove u tkanju. Vrlo su otvoreni prema turistima i mnogi od pripadnika ovih Indijanaca pozvati će vas da uđete u njihovu kuću na plutajućem otoku, ili će vam ponuditi vožnju u čamcu od trske, ili čak da odete s njima u ribolov. Nažalost, u priličnoj su opasnosti da u potpunosti izgube svoj identitet...

Umjetne otoke od trske potrebno je obnavljati svaka tri mjeseca, dodavajući novu trsku na vrh otoka jer donji slojevi trske pod vodom trunu i tonu (što se puno brže događa u kišnoj sezoni od studenog do veljače). Stoga je površina otoka uvijek meka i elastična, što se dobro osjeti ako po njima hodate (uz veliku šansu da završite s mokrim nogama).

Otoke podupire gusto isprepleteno korijenje trske. Otoci mogu trajati i do 30 godina. Na većim umjetnim otocima živi i do deset obitelji, dok manje, široke oko 30 metara, nastanjuju dvije do tri obitelji. Danas stanovnici plutajućih otoka imaju prilično posla, jer uz samo održavanje otoka moraju brinuti i o sve brojnijim turistima koji ih posjećuju.

Smatramo da bi svi koji putuju na jezero Titicaca trebali izdvojiti vremena za izlet brodom do plutajućih otoka od trske! Iz peruanskog grada Puno, smještenog na jugoistočnom dijelu Perua na obali jezera Titicaca, postoje organizirani izleti brodom do plutajućih otoka. U nekim je aranžmanima moguće i prenoćiti na nekom od otoka. U svakom slučaju jedinstveno iskustvo za doživjeti, bez obzira koliko se zadržite!