"Sotona je meštar prepredeni", kaže Baudelaire, te uvijek želi pobijediti bez obzira na žrtve

Od pamtivijeka ljudi dijele svijet na dobro i zlo, na ono što nas ispunjava i na ono što nas upropaštava. Zanemarujući religiju, sve se vrti oko pozitive i negative, polarizacije ljudi i stvari. Kada pogledamo, shvatit ćemo da se sva postojeća kultura i civilizacija temelji na postojanju dobrog i zlog te naravno, na njihovom sukobu.

Od filmskih scenarija do kakve knjige ili umjetnine. Svugdje primjećujemo izraziti kontrast, odnosno sukobPočnemo li proučavati od samih početaka nailazimo na Bibliju, svetu knjigu kršćana koja nam dublje objašnjava nastanak i razvoj Zlog te koliko je važno kloniti se toga. Zlo napada, obuzima i preuzima čovjeka. Tada, možemo govoriti o potrebi za egzorcizmom.

Što je egzorcizam i odakle potječe?

Na samom početku ne bi bilo u redu, prema lingvističarima, ali i starim Grcima, zanemariti jezični dio ovog pojma. Riječ egzorcizam dolazi od grčke riječi exorkizein zaklinjati ili otklinjati. Odatle počinjemo, otklinjati zlo, odnosno zloduha. Ustvari, to je jedan vrlo opširan i temeljit ritual istjerivanja zloduha iz opsjednute osobe. Često zna biti vrlo frustrirajući, jer kako kaže Baudelaire, „Sotona je meštar prepredeni" te uvijek želi pobijediti bez obzira na žrtve.

Riječ egzorcizam dolazi od grčke riječi exorkizein zaklinjati ili otklinjati Nadalje, treba istaći kako egzorcizam provode samo katolički svećenici, jer i sam čin dolazi upravo iz te crkve. Potrebno je posebno dopuštenje nadbiskupa za izvršiti čin, a koriste se sveta vodica, križ, molitvenik i evanđelja. Sve započinje blagoslovom i tada se zna je li osoba opsjednuta ili nije. Sam opis čina potječe iz knjige „Rituale Romanum" koji je svojevrsni zbornik svih rituala koje provodi Katolička crkva. Ondje se mogu naći svi postupci i upute za egzorcizam te rješenje eventualnih poteškoća prilikom obreda.

Dodir Sotone

Ne treba dugo kako bi Sotona opsjeo neku osobu. On ne bira, obično su laka meta ljudi na visokim funkcijama te oni koji imaju moć nad drugima. Također, ljudi koji se bave okultnim i magijom, istražuju i prizivaju paranormalno, ili oni koji zbog znatiželje upadaju u zamke onih koji svoju vjeru ne primjenjuju na legalan i pozitivan način. No, svatko može postati meta zla i osjetiti „Dodir Sotone".

Opsjednutost osobe može se manifestirati na više načina. Neki od simptoma su izljev bijesa na svete predmete, pogotovo na svetu vodu, promjena ličnosti, neprestana mučnina, bolovi u tijelu, psovanje i nasilje. Psihofizičko mučenje Sotoni nije strano. On to stalno radi, želi pokazati da je tu, da je prisutan i da uživa u muci opsjednutog.

Tijekom samog obreda egzorcizma, On aktivno progovara kroz tijelo opsjednutog raznim manifestacijama kao što su otimanje, psovanje, uriniranje po svećenicima te fizičko nasilje prema istim. Vrlo često, svećenici pri obredu imaju praksu upitati samog Sotonu kada namjerava izaći iz opsjednutog, no, Rituale Romanum upozorava da Nečastivi voli lagati te da njegov odgovor valja nekoliko puta provjeriti.

Slučajevi egzorcizma kroz povijest

Kroz povijest se pojavilo mnogo ljudi koji su doživjeli egzorcizam. Od mladih do starih, od žena od muškaraca. Sotona ne bira ni spol ni dob, on samo napada. Jedan od poznatijih slučajeva je definitivno slučaj Anneliese Michel. Njemačka katolkinja iz vrlo religiozne obitelji postala je žrtvom Sotonine igre. Umrla je tijekom nakon višemjesečnog egzorcizma po nalogu Wurzburškog biskupa.

Oko tog slučaja digla se velika buka, jer su pojedinci tvrdili da je Anneliese bila samo psihički bolesna. S obzirom da joj je dijagnosticirana epilepsija koja je kasnije prešla u paranoidnu psihozu. Ne treba zanemariti izjave same Michel koja je u povjerenju jednom liječniku rekla kako vidi „demonske izraze lica" na drugim ljudima i kako čuje glasove. Slučaj Anneliese Michel je uzdrmao svijet, stoga je prema toj priči snimljen film „Egzorcizam Emily Rose"

Sljedeći primjer je obavio svećenik hrvatskog podrijetla. Gary Thomas izvršio je egzorcizam nad mladom ženom iz Srednje Amerike. Nakon što joj je savjetovao psihijatrijsku pomoć, otac Thomas je napravio jedan blagoslov prilikom kojeg se djevojčino tijelo počelo nekontrolirano trzati, a noge su joj se počele njihati. Nakon toga, ona se mahnito počela bacati na riječi svećenika. Otac Tomas je tada dobio potvrdu, radilo se o opsjednutosti.

Uz ove slučajeve, treba spomenuti i Gabriela Amortha, predsjednika međunarodne udruge egzorcista. Kroz 22 godine rada napravio je preko 70 tisuća obreda, a znao ih je vršiti čak i na Božić i Uskrs. Amorth je istakao kako su i poznate osobe, kao npr. Hitler bile opsjednute, a to se izrazilo u obliku koncentracijskih logora i masovnih ubojstava. Također, Amorth ističe kako je „vrag prisutan i u Vatikanu", jer kaže tamo je vrh, a Vrag voli „upravljati vrhom".

Na kraju, i dalje si možemo postavljati dvojbe jesu li ljudi uistinu opsjednuti, ili su samo slučajevi za psihijatra. Ljudski um niti tehnologija još nisu toliko napredovali da bi mogli shvatiti ili dokučiti
nevidljiv svijet, svijet u kojem materijalno ne postoji. No, možemo biti sigurno da Zlo postoji i da hara uokolo ne štedeći nikoga. Ne treba vjerovati sjaju Zla i blještavilu Pakla, jer će nas to povući duboko u ponore bijesa i zavisti iz kojih se rijetko tko može izvući.