Jedan od najboljih trenutaka je kada sam istupio nogama iz kapsule tik prije nego što ću skočiti, tada sam znao da će se dogoditi, kazao je Felix

Zovu me Neustrašivi Felix, ali i vi i ja znamo da Neustrašivi Felix zapravo ne postoji. Možda se taj neustrašivi čini kao cool lik, ali morao sam se sučeliti s pravom psihološkom borbom. Ta psihološka unutarnja borba bila je puno teža, nego istupiti iz te kapsule u svemir, priznao je sada već legendarni Austrijanac Felix Baumgartner, tri tjedna nakon slavnog rekordnog skoka sa više od 39.000 metara, piše vecernji.hr

"Strahovao sam od odijela i istovremeno ga mrzio jer mi je ograničavalo slobodu kojoj sam toliko težio. Počeo sam skakati s padobranom jer me oduševljavala ideja slobode, ali u svemirskom odijelu si zarobljen. Potom su mi svaki dan počeli dodavati utege na odijelo, rekli bi 'OK, sad trebaš boce s kisikom', pa par tjedana poslije 'dobro, sad ti treba torbica na prsima'... Ta je torbica postajala svako malo sve veća i ubrzo je odijelo postalo dvostruko teže od mene! U skakanju iz tog čuda nema nikakve zabave! Nego je zastrašujuće! - otkrio je Felix, te se prisjetio svog prvog skoka s tim odijelom:

- Osjećao sam se kao da prvi put skačem. Vratio mi se isti strah koji sam imao prije 25 godina. Nikad se nisam suživio s tim odijelom jer mi nikad nije postalo druga koža. Volim fleksibilnost odijela i opreme jer tako mogu brzo reagirati, ali svemirsko te odijelo jako uspori. Imaš te velike rukavice i ne možeš nešto puno micati glavu. Morao sam dodati ogledala na rukavice jer nisam mogao pogledati prema gore da vidiš jel ti se otvorio padobran. Sve što sam bio naučio o skakanju postalo je nekorisno čim sam ušao u to odijelo.

Felix ističe kako bi se osjećao loše čim bi pomislio na odijelo, ili kada bi znao da se približava bazi u kojoj je vježbao s odijelom. Toliko ga je to uznemiravalo da je morao potražiti i pomoć psihijatara. Smetao ga je čak i miris odijela, večer ranije ne bi mogao spavati. "Tek kad sam vidio kako moja zamjena testira odijelo sam se trgnuo. Osjetio sam se ljubomornim. Pomislio sam, ti ne bi trebao biti u mom odijelu, osjetio sam se kao da su me zamijenili".

No, kaže da to nije bilo jedini problem. "Najgore mi je bilo kada sam izgubio povjerenje svog tima. Psihijatar mi je rekao da nitko više ne misli da to mogu izvesti i da moram povratiti svoje liderstvo. To sam mogao i vidjeti po njihovom neverbalnom govoru. Gubitak njihove vjere me potresao. Bio sam spreman učiniti sve da povratim tu vjeru. Nakon pet dana je krenulo na bolje, a nakon dva tjedna svi su bili pozitivni."

Brinuo se da i ako sve i prođe u redu da neće uspjeti ostvariti rekord. "Što ako ne probijem zvučni zid, ili još gore, ako neću biti brz kao Joe Kittinger 1960. godine. Tada bih morao objašnjavati svijetu kako sam 52 godine kasnije uspio biti sporiji od Joea?! To je bio dodatni pritisak. Mislim da ljudi ne razumiju što znači učiniti nešto pred očima cijelog svijeta, od pape do predsjednika Amerike"

Tijekom samog uspona najveće mu je probleme radio zaštitni vizor na kacigi, koji bi se zamaglio kada bi izdisao, a skakati poluslijep bi svakako ugrozilo misiju. "Kad sam se nakon skoka počeo vrtjeti imao sam jako malo vremena za odlučivanje što da učinim. Morao sam ostati priseban, a to je nešto što radim već 25 godina, biti vrlo fokusiran, a ne paničariti. U glavi sam bio miran, najveći strah mi nije bila pomisao da ću umrijeti, nego da neću probiti zvučni zid. Onda sam osjetio da opet imam kontrolu, i gle nisam bio mrtav, ali nisam mogao znati koliko je blizu bilo aktiviranje usporavajućeg padobrana. na kraju je ispalo u redu, ali bilo je teško i to je razlog zašto je Joeov rekord preživio 52 godine. Mnogi to podcjenjuju."

No, ima Felix i jako lijepe uspomene s vrha svijeta.

"Jedan od najboljih trenutaka je kada sam istupio nogama iz kapsule tik prije nego što ću skočiti, tada sam znao da će se dogoditi. To je bilo veliko olakšanje i stvarno jedinstven i izvanredan trenutak. I onda drugi trenutak kada se otvorio padobran, znaš da je gotovo i hej, još sam živ!"

Felix kaže da mu je drago podijeliti svoje strahove sa svijetom i da će sada i klinci znati da se ćak i Neustrašivi Felix boji - "nadam se da mogu pripomoći da stah bude cool, da je u redu bojati se i da se mogu i oni sučeliti sa svojim strahovima. Prvo sam mrzio odijelo, ali gore mi je postalo prijatelj i naučio sam voljeti to odijelo. Mislim da je to još veća poruka od same ideje letenje brže od zvuka", zaključio je Felix Baumgartner, koji je već ranije rekao da će sada prestati sa skokovima i karijeru usmjeri prema pilotiranju spasilačkim helikopterima.

vecernji.hr/eZd