Darivanje u božićno vrijeme povezano je s početkom nove godine, a korijeni darivanja u to doba sežu do starog Rima

Vrijeme pripreme za Božić traje mjesec dana, a započinje došašćem ili adventom. Posebno se obilježavaju dani sv. Barbare, sv. Nikole i sv. Lucije, kada se sije pšenica. Djeca se posebno raduju sv. Nikoli, kada dobivaju poklone u čizmice, a zločesta djeca šibu od Krampusa, piše she.hr

Uz slavlje Božića razvili su se brojni običaji poput kićenja božićnog drvca na Badnjak, odlaska na svetu misu polnoćku, pjevanja božićnih pjesama i darivanja. Badnjak je bio bogat običajima poput unošenja slame u kuću, svečanog uređenja blagdanskog stola, pripreme božićne hrane i odlaska cijele obitelji na polnoćku.

Darivanje u božićno vrijeme povezano je s početkom nove godine, a korijeni darivanja u to doba sežu do starog Rima. Tada su se darivale borove grančice iz šume, a tek kasnije slatkiši, bakreni i rjeđe zlatnim novčići te ostale sitnice. Darivalo se s namjerom da godina koja slijedi bude obilna, bogata i radosna poput njezinog prvog dana.

Povezanost tradicionalnog i suvremenog darivanja postoji stoljećima i darivanje se nije previše promijenilo. Uz običaj darivanja upućivala se čestitka - želja za blagostanjem. U Hrvatskoj su poznati raznoliki običaji darivanja u vrijeme prije i poslije Božića. Na početku su odrasli darivali djecu, a kasnije i međusobno.

Darovi su bili plodovi iz prirode - jabuke, orasi, lješnjaci, suho voće, jaja, a ljudi su i sami izrađivali poklone kako bi razveselili svoje najdraže, primjerice suhi sir, vino, rakiju, peciva i kolače, suho meso i mesne prerađevine, pletenu obuću i odjeću, drvene igračke.

Osim materijalnih popularni su bili i duhovni darovi - duhovne čestitke i napjevi za napredak, boljitak, blagostanje. Narodi nam se je hrvatska crkvena pjesma poznata i rado pjevana u crkvama i domovima.

Božićni običaji obuhvaćaju adventsko razdoblje i završavaju na blagdan Sveta tri kralja. Prvim darovima djeca su bila darivana već na blagdan Svete Barbare, 4. prosinca. U okolici Zagreba, darivani je bio zvan položajek, a ljudi koji su zajedno odlazili u jutarnje čestitanje zvali su se barbaraši i čestitari. Čestitare su domaćini nagradili jabukom, orasima, a ponekad i novcem.

Nikolinjski običaji (6. prosinca) u Hrvatskoj nemaju dugu tradiciju, a u mnogim ih krajevima uopće ih ne poznaju. Obilazak sv. Nikole, ponekad s anđelom, ali i krampusom, imao je dvojaku svrhu: dobru djecu nagraditi darovima, a zločestu upozoriti ostavljenim šibama.

Osebujna su darivanja na sam Božić. Osobit je oblik poznat s ljubljenjem u obraze i držanjem ruke na ramenu, zvan mirbožanje ili božićanje. Djecu za Božić daruje mali Isus, a mladići i djevojke međusobno su razmjenjivali crvene jabuke božićnice.

Na blagdan Sv. Stjepana, svi njegovi imenjaci darivali su čestitare imendana. I na Ivanje, poznato i kao Januševo, božićnom slamom darivali su voćke, poželjevši bolji urod. Darove su dobivali i ophodari domova, koledari, zvjezdari, betlehemari ili vučari. Te skupine čestitara-pjevača poznate su gotovo u svim našim krajevima. Osobito su očuvani prastari običaji koledanja, nekada posvuda rašireni, a danas prisutni tek u jadranskom obalnom pojasu.

she.hr/eZd