Njezin je recept bio strogo čuvano blago pa se ni dan danas ne zna kako se točno spremalo to popularno predjelo

Ova fina salata koja krasi naše svečane stolove nema apsolutno nikakve veze s Francuzima. Tajna je u tome da Francuzi tu salatu nazivaju ruskom salatom (salade russe). Ako prošvrljate nekim od njihovih kulinarskih stranica, pod tim naslovom ćete naići ćete na recepte koji imaju približno iste sastojke kao naša francuska salata, piše portal dobrahrana

Kod njih ta salata ima drugačije ime. Zove se „salata Olivier", a dobila je ime po kuharu koji ju je osmislio 1860-ih godina. Bio je to Lucien Olivier, glavni kuhar u tada renomiranom restoranu "Hermitage" u Moskvi. Ubrzo nakon što ju je osmislio, ta salata je postala najprepoznatljivije jelo tog restorana, a njen je recept bio strogo čuvano blago pa se ni dan danas ne zna kako se točno spremalo to popularno predjelo. Ono što se zna je da je sadržavala teleći jezik, kavijar, zelenu salatu, komadiće jastoga, kapare, male krastavce, tvrdokuhana jaja i sojina zrna. Danas djeluje neprepoznatljivo, zar ne?

Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, jedan od Olivierovih pomoćnih kuhara pokušao se dočepati recepta. Dok je Olivier (sam, kao i obično) pripremao dresing za salatu, pozvali su ga u vezi nekog hitnog slučaja što je Ivan Ivanov, njegov pomoćni kuhar, iskoristio i otprilike shvatio od čega se tajni recept sastoji. Nakon toga je pošao raditi u konkurentskom restoranu „Moskva" gdje je posluživao začuđujuće sličnu salatu. Nakon toga, Ivanov je čak prodao recept nekim izdavačkim kućama i salata se pomalo počela popularizirati. To je nužno rezultiralo promjenom sastojaka - sve što je bilo sezonsko ili preskupo je zamijenjeno pristupačnijim namirnicama i malo po malo, nastala je „francuska" salata kakvu danas poznajemo.

Ta verzija je bila nezaobilazno jelo na svečanostima u Sovjetskoj Rusiji (naročito na proslavama Nove godine) jer su se svi potrebni sastojci mogli nabaviti i usred zime. Iako se sada mogu pronaći i puno egzotičnije namirnice, francuska salata i dalje ne gubi na popularnosti. Osim u Rusiji, često je konzumiraju i u Iranu (gdje joj se dodaju komadići piletine) te u Španjolskoj i Portugalu.

I još jedna jezična sitnica... U Francuskoj ju još nazivaju macédoine de légumes (miješana salata od povrća). Značenje riječi macédoine je "mješavina" i koristi se često za salate miješanog tipa (poput voćnih npr.), ali može se primjenjivati i na mješavine koje se ne konzumiraju. Vjerojatno vas podsjeća na Makedoniju? U pravu ste. Taj je naziv ušao u širu upotrebu krajem 18.st. (koristio se tada isključivo za voćnu salatu), a aludira na raznolikost naroda u Aleksandrovom makedonskom carstvu. Zanimljivo, zar ne?

Recept:

1 vrećica graška (cca ½ kg)
½ kg mrkve
40-50 dkg majoneze (Thomy npr.)
1 mala staklenka krastavaca (ili manje)
½ kg krumpira
1-2 žličice senfa
3 žličice kiselog vrhnja (može i malo više)
papar (bijeli)
½ - 1 jabuka

- skuhati u slanoj vodi mrkvu, grašak, krumpir i jabuku
- povrće izrezati na kockice (pokušajte da budu što sličnije veličine) i pomiješati u posudi
- u posebnoj zdjelici izmiješati vrhnje,papar, senf i žlicu majoneze
- s ostatkom majoneze primiješati u povrće

Ako želite uistinu slasnu salatu, krumpir kuhajte u kori (trebat će mu otprilike 45min). Na taj način će „popiti" manje vode i biti puno ukusniji.

dobrahrana.jutarnji.hr/eZd