Tračanje ne mora uključivati neistinite informacije. Kad nekome nešto govorimo u povjerenju o nekoj trećoj osobi jer osoba kojoj govorimo to ne bi trebala znati, također se radi o tračanju. Tračanje se doživljava kao negativna društvena posljedica i izvor je mnogih svađa i neugodnih emocija. No, tračanje kao oblik društvene sankcije ima pozitivan utjecaj na nesebično ponašanje članova grupe.

Istraživanja su pokazala da kada članovi grupe misle da su ostali članovi skloni tračanju, neće se 'švercati' i sebično raspolagati resursima koje imaju, već će dijeliti s grupom i sudjelovati u grupnom radu. Prema tome, tračanje ima svoju pozitivnu ulogu unutar dinamike same grupe, ali i društva u vidu velike grupe, piše portal InsideOut.hr.

Javna i prikrivena sebičnost

Nije isto ako za naše sebično zadržavanje svojih resursa i ne dijeljenje s grupom znamo samo mi ili znaju i ostali članovi grupe. Sudionici istraživanja su dobili određeni broj srećki za lutriju i rečeno im je da dio podijele, a dio zadrže za sebe. Neki su dobili informaciju da će članovi grupe znati koliko su srećki zadržali za sebe, a koliko podijelili. Drugima je rečeno da će to znati samo oni. U situaciji kada su samo oni znali, više su srećki zadržali.

No, zanimljivo je da kada su im rekli da članovi grupe nisu skloni tračanju, povećao se broj zadržavanja srećki neovisno o tome tko za to zna. Dakle, kad znamo da se priča o našoj sebičnosti neće širiti dalje, nije nam toliko važno što će o nama misliti članovi naše grupe.

Trač kao društvena sankcija

U situaciji kada su sudionici dobili informaciju da su članovi grupe skloni tračanju i da će se znati koliko su srećki zadržali za sebe, podijelili su ih najviše. Iz toga proizlazi ideja trača kao društvene sankcije. Dakle, nije nam toliko važno što će članovi određene grupe misliti o nama, pogotovo ako ih ne poznajemo kao što je bio slučaj u navedenom istraživanju. Važno nam je da se takvo mišljenje o nama ne proširi među druge ljude i da se na taj način ne stvori negativna reputacija o nama. Kada smo svjesni da ljudi međusobno pričaju i tračaju, a to je uglavnom tako, ponašamo se nesebično i trudimo se biti u svom najboljem izdanju kako bi ono što se priča o nama bilo pozitivno i stvaralo nam dobru reputaciju.

Naravno da na priče i tračeve ne možemo uvijek mi utjecati i da se događaju i loše stvari, neovisno o našem dobrom angažmanu. No, budući da nam je važno što drugi ljudi misle o nama, odnosno kakva nam je reputacija, naše ponašanje u grupi može biti produktivnije i darežljivije u odnosu na druge članove. Iz toga se može izvući ideja da ljudi tračaju kako bi se spriječilo dvolično ponašanje, odnosno da s ljudima koji nam nisu važni znamo biti sebični i neosjetljivi jer smo s onima do kojih nam je stalo sasvim drugačiji. Ima tračanje i svoju dobru stranu.

Tekst je preuzet s portala za primijenjenu psihologiju Insideout.hr.