Zbog malog udjela masti i niske kalorične vrijednosti, šljive su odlična dijetalna hrana, ali i zdrava hrana za osobe koje boluju od reumatizma, gihta, bubrežnih kamenaca, bolesti jetre, hemoroida, ateroskleroze i zatvora

Šljiva (Prunus domestica) je 3-10 metara visoka voćka iz porodice ruža, a smatra se da potječe iz područja od Crnog mora do središnje Azije. Naziv "šljiva" zapravo obuhvaća mnogobrojne različite voćke čiji su plodovi različitih oblika i boja. Mogu biti okrugli, duguljasti ili jajoliki, od bijele i žute preko crvene i plave pa sve do gotovo crne boje, a okusi im variraju od izrazito slatkih do kiselih poput limuna. Od svih vrsta šljiva, najpoznatija je obična plava šljiva ili šljiva bistrica koja ima velike i duguljaste, slatke i sočne, plavo do plavoljubičaste plodove.

Šljiva se od davnina uzgajala na Srednjem Istoku, a u 3. stoljeću prije Krista, za vrijeme ratnih pohoda Aleksandra Velikog, prenijeta je iz Azije u Grčku. Stari Grci su početkom 1. stoljeća donijeli šljivu u južnu Europu i Italiju, a stari su Rimljani već krajem stoljeća imali brojne sorte šljiva i uređene voćnjake sa šljivama.

Već su stari Rimljani znali da šljiva ima veliku hranjivu vrijednost, a suha šljiva i veliku energetsku vrijednost, pa su je koristili protiv bolesti jetre i protiv zatvora. O šljivi, kao voću koje potiče apetit, pospješuje probavu i pomaže protiv zatvora pisao je pjesnik staroga Rima Gargilije Marcijal. On je savjetovao, između ostalog, da čovjek u starosti treba jesti šljive jer one "omekšavaju nadut i tvrd želudac". Šljive su u prehrani bile toliko cijenjeno voće da su ih rimski vojnici nosili sa sobom za vrijeme ratnih pohoda, pa se tako uzgoj šljiva proširio sjevernije od Alpa, u srednju Europu.

U 13. stoljeću, u doba Luja XIV., bilo je poznato oko 180 vrsta šljiva. U doba renesanse, a i kasnije, liječnici su upotrebljavali sirup od šljiva kao osnovu za pripremanje lijekova, osobito onih za djecu. Kao narodni lijek protiv "lijenih" crijeva upotrebljavale su se suhe šljive močene u mješavini vode i vina uz dodatak cimeta, kore limuna i nešto šećera. Bilo je to prirodno, pouzdano i blago, te vrlo ukusno sredstvo protiv zatvora. U 16. stoljeću suhe šljive su se čak uvozile iz Sirije kao lijek, a da su zaista vrijedan lijek, dokazuje i to što se danas koriste u službenoj medicini nekih zemalja, npr. Nizozemske i Portugala.

Što sadrži šljiva

Svježi plod šljive sadrži čak 83% vode, a od osnovnih hranjivih sastojaka sadrži najviše ugljikohidrata. Količina šećera, uglavnom saharoze, u prosjeku iznosi oko 13%, ali ovisno o sorti može doseći vrijednost i do 17%. Kao i većina drugog voća, šljiva sadrži vrlo malo bjelančevina i masti, ali zato ukupna količina mineralnih tvari u svježem plodu šljive u prosjeku iznosi oko 500 mg. Od toga gotovo jednu trećinu čini kalij, a u znatnim količinama zastupljeni su i fosfor, kalcij, magnezij i sumpor.

Od vitamina, šljiva sadrži najviše vitamina C, oko 7 mg, iako postoje sorte u kojima je količina ovog vitamina gotovo dvaput veća. Šljiva sadrži i gotovo sve vitamine B skupine, a količina beta karotena od 0,15 mg u nekim je sortama i do četiri puta veća. Ukupna količina organskih kiselina, od kojih ima najviše jabučne i grožđane, u šljivi iznosi od 940 do 1000 mg, zbog čega šljiva djeluje osvježavajuće. Ali zato je količina oksalne kiseline u šljivi neznatna i iznosi svega 10 mg, tako da se zapravo može zanemariti.

Ulje iz sjemenki šljiva

U sredini ploda šljive nalazi se po jedna velika i plosnata, obostrano zašiljena koštica sa sjemenkom. Kao i sjemenke breskve, marelice, trešnje i drugog koštuničavog voća, i sjemenke šljive su otrovne. Otrovnost sjemenki potječe od oko 1 % cijanovodične kiseline, ali to ne znači da su sjemenke bez vrijednosti. Sjemenke sadrže od 30-45% biljnog ulja, a čak 90% ulja čine nezasićene masne kiseline, oleinska i linolna. Zbog tako velike količine nezasićenih masnih kiselina, ovo ulje se može, nakon rafinacije, koristiti kao ulje za jelo. To znači da bi u slučaju nedostatka sirovina za dobivanje jestivog ulja, kao sirovina mogle koristiti sjemenke šljiva.
Šljive: zdrava hrana

Zbog malog udjela masti i niske kalorične vrijednosti, svježe šljive su odlična dijetalna hrana te zdrava hrana za osobe koje boluju od reumatizma, gihta, bubrežnih kamenaca, bolesti jetre, hemoroida, ateroskleroze i zatvora. Zbog obilja vitamina i minerala, svježe šljive su uvijek dobrodošle kao promjena u prehrani. Naročito se preporučuju osobama koje naporno rade, ali i sportašima jer su veoma hranjive i jačaju živce. Nutricionisti čak preporučuje svježe šljive za dobro raspoloženje, a dovoljno je tijekom dana pojesti 8-10 šljiva.

Neke osobe uopće ne podnose svježe šljive, dok ih neke osobe podnose dosta teško. Njima se preporučuju kuhane svježe šljive jer takve obično nikome ne štete. Neovisno o tome kako tko podnosi šljive, njih treba jesti kada su potpuno zrele. Osim što su nedozreli plodovi manje ukusni i teže probavljivi, oni sadrži manje vrijednih hranjivih tvari, a mogu čak i uzrokovati blagu upalu sluznice crijeva.
Premda su šljive sočne, sirove su teže probavljive pa ih treba dobro sažvakati kako bi se lakše probavile. Isto tako, nije preporučljivo da se odjednom pojede mnogo šljiva. Prevelika količina pojedenih šljiva uzrokuje u crijevima prijevremenu fermentaciju, pri čemu se stvaraju plinovi koji uzrokuju nadutost, grčeve i na kraju proljev.

Šljiva kao lijek

U narodnoj medicini upotrebljavaju se plodovi, listovi i smola šljive. Plodovi se beru u jesen, kad su potpuno zreli, te koriste sirovi, kuhani ili osušeni, pa čak i prerađeni. Listovi šljive beru se od svibnja do kolovoza, a od osušenih listova priprema se čaj. Svježi listovi šljive mogu se prokuhati u vinu, a koje se potom grglja kod upale grla i ždrijela. Osim toga, vinom od listova šljive mogu se ispirati rane, a posebno rane koje teško zacjeljuju.

Smola koja curi iz kore drveta skuplja se od svibnja do srpnja. Otopljena u octu, smola pospješuje zacjeljivanje rana, a otopljena u vinu, uzima se kao sredstvo koje pospješuje izlučivanje bubrežnog i mokraćnog pijeska i kamenaca.

Ljekovita svojstva i primjena šljive

• Srce: Šljiva pospješuje bolji rad srca te jača srce i srčani mišić.
• Krv: Šljiva čisti i jača krv, pospješuje izlučivanje štetnih tvari iz organizma, jača imunološki sustav te pospješuje zgrušavanje krvi i zacijeljivanje rana.
• Krvne žile: Šljiva jača stijenke krvnih žila, pospješuje cirkulaciju krvi i smanjuje previsok krvni tlak, te pomaže protiv hemoroida i ateroskleroze.
• Probava: Šljiva potiče apetit i pospješuje probavu, regulira neurednu probavu i pomaže protiv probavnih smetnji.
• Crijeva: Šljiva (sirova, kuhana, osušena ili prerađena) pospješuje bolji rad i pražnjenje crijeva, te pomaže
• Jetra i žuč: Šljiva pospješuje bolji rad jetra i izlučivanje žuči, te pomaže kod otečene jetre i ciroze jetra.
• Bubrezi i mokraćni mjehur: Šljiva pospješuje bolji rad bubrega te izlučivanje mokraće i vode iz tijela, pospješuje izlučivanje manjih bubrežnih i mokraćnih kamenaca, te pomaže kod upale bubrega i upale mokraćnog mjehura.
• Kosti i zglobovi: Šljiva ublažava bolove u kostima i zglobovima te pomaže kod reume, artritisa, gihta i osteoporoze.
• Duševne tegobe: Šljiva jača živce te pomaže protiv nervoze, stresa, melankolije, nesanice i poteškoća s koncentracijom, pade i pomaže protiv epilepsije.
• Koža: Šljiva kao oblog pomaže protiv alergijskog osipa, krasta

ljekovitobilje.org