Izobličeni fetusi u formalinu, raskomadani leševi, debele ženetine krvavih usta na recepciji ukletog hotela, izbezumljeni zombiji, čudovišta, gnoj, mrak i smrad ... sve je to obvezni dio scenografije malo bolje opremljene kuće strave, kuće duhova ili uklete kuće, nekog od 3.500 do 5.000 zabavnih parkova, koliko se procjenjuje da ih je trenutno otvoreno u SAD. Glavni je problem te unosne industrije straha što se posjetitelji ponašaju kao bakterije prema antibioticima. Što ih više kljukate jezom, otporniji su na šok.

 

'Što više razvijamo ovu vrstu industriju zabave, sve je teže prestrašiti posjetitelje. U početku je bilo dovoljno s maskom na licu iskočiti iz polja kukuruza, da ljudi popadaju vrišteći od straha. Danas to više ne pali. Svi su ravnodušni', tuži se u magazinu Time Jim Schopf , vlasnik zabavnog parka 'Polje krikova' u Lancasteru (Pensilvanija), gradiću veličine Karlovca.

'Polja krikova' jedna je od 3.500 do 5.000 profesionalnih ukletih kuća, popularnih kuća strave ili kuća duhova, koliko se procjenjuje da je u SAD trenutno otvoreno zabavnih parkova ove vrste. 'Pakao' u Atlanti (Georgia), 'Vrata patnje' u Rimu (Alabama), 'Staza straha' u Lawtonu (Oklahoma), 'Kuća mučenja u Austinu (Teksas)... Sve ih možete naći na internetu, uz detaljne opise ponude, upute kako preživjeti kuću strave i savjet da se popiškite prije početka ture, jer bi se mogli smočiti od jeze, kad vas iz mraka zaskoči neurotični zombi. Umjesto zvjezdicama kojima se ocjenjuje kvaliteta filma ili hotela, kuće strave se ocjenjuju brojem mrtvačkih glava.

Vjerovanje u nadnaravna bića

U jednoj od takvih komercijaliziranih tvornica užasa u Ulsteru (država New York), parku veličine 18 hektara sa 6 kuća strave, na ulazu ureda glavnoga šefa Michaela Jubia dočekuju vas rasporene lešine žrtava Jacka Trbosjeka uz bolne krikove i prate oči lutaka izbezumljena lica. Izobličeni fetusi u formalinu, krvavi ubojice u luđačkim košuljama i s maskom iz filma 'Kad jaganjci utihnu', raskomadani mrtvaci, mumificirani leševi, debele ženetine krvavih usta na recepciji ukletog hotela, sprave za mučenje, zombiji, čudovišta, gnoj, mrak i smrad ... sve je to obvezni dio današnje scenografije nekog bolje opremljenog zabavnog parka u kojemu za kupljenu ulaznicu morate dobiti pristojnu porciju nelagode i straha.

Prema gallupovom istraživanju iz 2005., 37 posto Amerikanaca, 28 posto Kanađana i 40 posto Britanaca vjeruje da kuća može biti opsjednuta duhovima i da se u toj i takvoj s malo nabildane mašte može događati baš svašta strašnoga. Zar gotički romani nisu puni ukletih dvoraca? Zar u jednome od njih nije živio grof Drakula? Budući da su ukletim kućama svoje čitatelje strašili još veliki autori poput Edgara Alana Poa ili u novije vrijeme popularni Stephen King, a Hollywood na tu temu od 1921. do danas snimio sedamdesetak filmova, bilo je pitanje dana kada će uz zašećereni Disneyland ili muzičke parkove, niknuti i komercijalni zabavni parkovi za one jačih živaca.

Uostalom, s trgovinom jeze ionako je prvi započeo sam Disneyland, otvorivši 1969. Dvorac duhova, a nakon čuvenog Carpenterovog 'Halloweena' iz 1978., taj se praznik gorećih bundeva i dijeljenja bombona pretvorio u zastrašivačku noć vještica, leševa i kriplova.Takva vrsta zabave nije u europskoj tradiciji, ali u posljednjih dvadesetak godina raširila se u nekim sredinama poput njemačke, gdje sada petina Nijemaca slijedi taj običaj, potrošivši ove godine na maske i kostime 200 milijuna eura. Trgovci trljaju ruke, a pljušte protesti protiv neukusne amerikanizacije. I u nas je ove godine bilo komičnih pokušaja nametanja tog običaja, zašto - ne zna se.

 

Otpornost na strahove

I dok Britanci tradicionalno uživaju u misterioznim dvorcima, palačama i tornjevima kojima lutaju nespokojni duhovi slavnih povijesnih tragičara poput smaknute supruge Henrika VIII, Ann Boleyn, Amerikanci vole konkretan, opipljiv strah koji im pružaju zabavni parkovi. Doduše, i u njih ima ezoteričnih 'ukletih kuća' gdje klopoću duhovi u potrazi za spokojem. Tko će dokazati da škripa starih stepenica nije nemirna duša nekog ubijenog stanara, a nije na odmet malo zarade od znatiželjnih turista.

A glavni problem zabavnih parkova je što im se posjetitelji sve brže ponašaju kao bakterije prema antibioticima. Što ih više kljukate jezom, postaju otporniji na šok, pa je industrija straha stalna borba s inflacijom šoka.

U vrijeme kada filmskim ekranima šiklja krv, video-igrama caruje smrt, u svakoj se epizodi CSI-ja čerupa leš na obdukcijskom stolu, a ni stvarnost nije mnogo bolja s učestalim masakrima po školama, zračnim lukama i trgovačkim kućama, i gosti kuća strave traže holivudsku perfekciju, te ih vlasnici opremaju nizovima specijalnih ekrana, kamera, opreme za audio efekte i deodoranima za fini smrad. Umjesto nekadašnjih maski od lateksa, sada se izrađuju mnogo uvjerljivije od silikona. To je pokrenulo čitav investicijski lanac (oni nemaju problema s investitorima), te se sve brzo pretvorilo u zasebnu 'minijaturnu ekonomiju dobavljača i obrtnika' - kako to u Timeu opisuje Ben Armstrong, vlasnik parka 'Pakao' blizu Atlante - koja ima svoje strukovno udruženje, sindikat, stručni časopis, godišnji sajam opreme i godišnju smotru strave zvanu Šoktoberfest u Readingu (Pensilvanija).

Ali kako se boriti s inflacijom šoka? U potrazi za novim izazovom, voditelj ovogodišnjeg Šoktoberfesta Patrick Konopelski došao je na ideju da turu kroz kuću strave organizira s golim posjetiteljima, kako bi se - objašnjava on - osjećali ranjivijima. Lokalne vlasti nisu imale razumijevanja za takvu vrstu zabave, ali su Konopelskom, za utjehu, odobrile organiziranje ture u donjem rublju.